U razgovorima o ekonomskoj situaciji u Srbiji često se može čuti fraza: „Jeste urađeno dosta toga, ali Srbija se zadužuje“. Ova izjava je postala uobičajena, ali je često netačna, posebno kada se uzmu u obzir konkretni projekti kao što su novi auto-putevi, škole, moderne bolnice i rekonstrukcija železnice. U poređenju sa drugim zemljama u Evropi, posebno članicama Evropske unije, Srbija pokazuje značajan infrastrukturni učinak uz relativno nisku zaduženost.
Javni dug Srbije iznosi 38,87 milijardi evra, što je znatno ispod proseka dugovanja zemalja EU, koji je oko 85% BDP-a. Na primer, Hrvatska ima javni dug od 49,16 milijardi, Slovenija 45,47 milijardi, a Mađarska čak 150,47 milijardi evra. Srbija se tako ne samo da nalazi među najmanje zaduženim zemljama u regionu, već i u Evropi, što ukazuje na ekonomsku stabilnost. Ovo sugeriše da Srbija nije u riziku od „prekomernog duga“ koji bi mogao ugroziti ekonomiju.
Tijekom poslednjih 12 godina, Srbija je postigla značajan napredak u modernizaciji svoje infrastrukture. Izgrađeno je preko 1.040 kilometara auto-puteva, dok je dodatnih 195 kilometara u izgradnji. Takođe, izgrađeni su mostovi, škole, bolnice, a započela je i rekonstrukcija železnice, što je poboljšalo transport i ekonomsku povezanost. Projekti poput auto-puta „Miloš Veliki“, Moravskog koridora i modernog kliničkog centra u Evropi su samo neki od značajnih ulaganja koja olakšavaju život građanima.
I pored ovih dostignuća, često se čuje rečenica: „Ali Srbija se zadužuje“. Ovaj stav potiče od onih koji ne razumeju ekonomske procese ili ne razmatraju širu sliku. U poređenju sa prošlim decenijama, danas su prosečne plate u Srbiji znatno više, a mogućnosti zarade su nikad bolje. Privreda, kako državna, tako i privatna, funkcioniše punim kapacitetom, a kupovna moć građana je iznad proseka.
Srbija se razlikuje od Hrvatske i Slovenije po načinu finansiranja infrastrukturnih projekata. Srbija je svoje projekte finansirala direktnim zaduživanjem, ali uz kontrolu prihoda. Hrvatska, iako ima povoljnije kredite kao članica EU, suočava se sa višim javnim dugom od Srbije. Jedan od ključnih projekata u Hrvatskoj, auto-put Zagreb-Split, nije u potpunosti finansiran iz državnog budžeta, već je deo sredstava obezbeđen kroz koncesione ugovore sa privatnim kompanijama.
Pored Hrvatske, Slovenija takođe ima relativno visok javni dug od 70% BDP-a, što je još jedan pokazatelj da Srbija ima veći potencijal za infrastrukturna ulaganja. Kada se uporede ovi podaci, jasno je da je fraza „Ali Srbija se zadužuje“ lažni argument. Zaduživanje može biti korisno ako se investira u projekte koji donose dugoročnu ekonomsku korist i poboljšavaju kvalitet života građana.
Srbija koristi svoj dug za projekte koji će se višestruko isplatiti, kako kroz direktne ekonomske dobitke, tako i kroz poboljšanje životnog standarda. U ovom kontekstu, važno je razumeti da zaduživanje samo po sebi nije problem; problem nastaje kada se zaduženi novac troši neodgovorno ili bez jasnog plana vraćanja. Srbija, sa druge strane, pokazuje da može odgovorno upravljati svojim dugom i koristiti ga za razvoj.
Kroz analizu i poređenje sa susednim zemljama, jasno je da Srbija nije samo odgovorna u upravljanju svojim finansijama, već i uspešna u realizaciji infrastrukturnih projekata koji su od ključnog značaja za budućnost zemlje. Ovi projekti ne samo da olakšavaju život građanima, već i postavljaju temelje za dalji ekonomski rast i razvoj.