Selo Hokse u Nepalu, smješteno u podnožju Himalaja, poznat je po svom tragičnom nadimku „Dolina bubrega“, jer gotovo svako domaćinstvo tamo ima barem jednog člana koji je prodao bubreg. Procjenjuje se da se više od 6.000 bubrega godišnje uzima iz ovog sela.
Već godinama, brojni posrednici posećuju Hokse, ubjeđujući ljude da prodaju svoje organe, uprkos tome što je to nezakonito. Mnogi meštani su se osjećali eksploatisanim i prevarenim, a neki su čak tvrdili da im je rečeno da će im bubreg ponovo izrasti. Neki su čak preminuli zbog posledica prodaje svog bubrega.
Siromaštvo je faktor koji podstiče ovu zdravstvenu krizu u Nepalu, pri čemu su bubrezi ponovo u centru pažnje. Mladi ljudi odlaze da rade u inostranstvo, posebno u državama Zaliva i Maleziji, u potrazi za boljim zaradama za svoje porodice. Međutim, ovaj rad često sa sobom nosi opasnosti, a mnogi se vraćaju bolesni, tražeći transplantaciju bubrega.
Suman, jedan od stanovnika sela, odlučio je da proda bubreg zbog finansijskih problema, ali se kasnije pokajao zbog svoje odluke. Nakon što mu je plaćeno 3.500 evra, Suman je doživio fizičku i emocionalnu traumu i sada upozorava druge ljude da ne prodaju svoje organe. Trgovina organima ostaje veliki problem u Indiji, s obzirom na veliku potražnju i nedostatak donora.
U dokladu sa pregledima, svaki deseti transplantirani organ u svijetu uzet je od žrtava trgovine organima. Međutim, ovo nije samo problem Indije, već se javlja širom svijeta.
Meštani Hoksea tvrde da više nikome neće biti dozvoljeno da prodaje bubrege, ali pojedinci i dalje preuzimaju ekstremne rizike kako bi poboljšali svoj život. Doktori primjećuju porast mladih ljudi sa ožiljcima i smanjenim bubrezima, zbog ekstremnih uslova rada u inostranstvu.
Doktori naglašavaju važnost obrazovanja mladića o zdravstvenim rizicima u inostranstvu, posebno u pogledu hidratacije, ishrane i odmora. Istraživanja pokazuju da se rizik od ekstremne vrućine u zalivskim državama povećava zbog klimatskih promjena, a radnici migranti često su izloženi zlostavljanju.
Situacija u selu Hokse predstavlja duboku krizu koja zahtijeva hitne mjere zaštite stanovnika od eksploatacije i trgovine organima. Mjere prevencije i edukacije trebale bi biti usmjerene ka zaštiti zdravlja i prava radnika migranata, kako bi se spriječile dalje tragedije i zloupotrebe. Politike i zakoni trebaju biti stroži kako bi se zaštitila nepalska populacija od ovakvih oblika eksploatacije i trgovine organima.
