Danas obilježavamo 33. godišnjicu strašnog ubistva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca koje se još uvijek pamti kao jedan od najokrutnijih zločina.
Sve se dogodilo 7. decembra 1991. godine kada su petorica članova specijalne jedinice MUP-a pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa upali u kuću poznatog zagrebačkog mesara Mihajla Zeca na Trešnjevci. Nakon što su pretražili kuću i uzeli sve vrijedne stvari, došlo je do sukoba između Mihajla i policajaca, koji je završio njegovom smrću.
Nakon što su ubili Mihajla, policajci su pokupili i njegovu suprugu Mariju i kćerku Aleksandru te ih odveli na mjesto gdje su ih ubili i zakopali. Cijeli događaj je ostao skriven sve dok petorica počinitelja nisu priznali zločin i pokazali mjesto gdje su zakopali tijela majke i kćeri.
Nakon obdukcije tijela, utvrđeno je da su majka i kći ubijene na brutalan način, s više prostrijelnih rana. Petorica počinitelja su osuđena, ali ne za ubistva Zecove obitelji već za druga krivična djela.
Jedini „pravda“ koji su sin i kći Zeca dobili je novčana naknada, dok su počinitelji prošli s relativno blagim kaznama. Ovaj zločin ostaje trajna rana u hrvatskoj povijesti, a preživjeli članovi obitelji pokušavaju nastaviti sa svojim životima unatoč traumi koju su prošli.
Vrhovni sud je kasnije povećao kaznu Merčepu, ali on je kaznu uglavnom izdržavao u elitnoj banji, što je izazvalo kontroverze i nezadovoljstvo među javnosti.
Ovaj zločin ostaje kao trajni podsjetnik na strahote rata i nasilja koje su se događale u to vrijeme, te kao poziv na pravdu i odgovornost za počinjene zločine. Također, on služi kao podsjetnik na važnost poštovanja ljudskih prava i dostojanstva svakog pojedinca, bez obzira na okolnosti.
