Hodanje unazad je praksa koja ima dugu istoriju, sa izvještajima koji datiraju još iz 19. vijeka. Iako je nekada bilo više riječ o impulsivnim poduhvatima ili pokušajima obaranja rekorda, danas se istražuje kako ova praksa može pozitivno uticati na zdravlje i mozak.

Prema istraživanjima, hodanje unazad može donijeti brojne fizičke koristi poput ublažavanja bolova u leđima, poboljšanja problema sa koljenima i artritisa. Takođe, postoji mišljenje da ova praksa može pozitivno uticati na kognitivne sposobnosti kao što su pamćenje, vrijeme reakcije i vještine rješavanja problema.

Biomehanika hodanja unazad je veoma različita od hodanja naprijed, sa manjim opsegom pokreta u koljenima i kukovima. Iako postoji element rizika, poput mogućnosti pada zbog nevidljivih prepreka, hodanje unazad se pokazalo korisnim za jačanje skočnih zglobova, poboljšanje propriocepcije i aktiviranje prefrontalnog korteksa.

Studije su otkrile da učesnici koji su hodali unazad imaju bolje rezultate u rješavanju testova zbunjujućih podsticaja i bolje pamćenje informacija. Pored sportista, ova praksa se pokazala korisnom i za starije osobe, osobe sa osteoartritisom i pacijente poslije moždanog udara.

Iako postoje i drugi načini za postizanje istih rezultata, hodanje unazad je jedan od zabavnijih metoda za istezanje tetiva i poboljšanje zdravlja. Kao što ističe stručnjak za biomehaniku Dženet Dafek, hodanje unazad može biti i zabavno iskustvo za sve koji žele unaprijediti svoje zdravlje i sportsku izvedbu.