Mikroplastika se nalazi svugdje u okolišu, uključujući i lišće i iglice drveća. Švajcarski istraživači sa ETH-a u Cirihu otkrili su da čestice mikroplastike, koje su dospele do drveća kroz korijenje, mogu ometati proces fotosinteze.

Tokom eksperimenta, istraživači su primijetili da drveće koje je apsorbiralo mikroplastiku nije koristilo svjetlosnu energiju za fotosintezu, već je oslobađalo toplotu, što je tipična reakcija na stres. Ova studija je sprovedena na brekinje i smrči, čije su korijenje bilo potopljeno u vodu umjesto u zemlju, sa dodatkom različitih koncentracija mikroplastike.

Nakon samo nekoliko nedelja, istraživači su otkrili prisustvo nanoplastike u biljnom materijalu, s više u korijenu nego u lišću i iglicama. Efikasnost fotosinteze je značajno opala u drveću torminalisa i smrči, ali rast drveća nije bio značajno pogođen tokom eksperimenta.

Iako je utvrđeno da mikroplastika može ometati fotosintezu, istraživači ističu da ovo ne znači da će drveće umrijeti od mikroplastike. Fotosinteza je vitalni proces za biljke, jer pretvara svjetlosnu energiju u hemijsku energiju, čuvajući je u obliku šećera, uz oslobađanje kiseonika kao nusproizvoda.

Ova studija pokazuje zabrinjavajuće posljedice prisustva mikroplastike u okolišu, s obzirom na njenu sposobnost da utječe na osnovne procese kao što je fotosinteza. Također, istraživači su prepoznali potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se razumjeli dugoročni utjecaji mikroplastike na drveće i druge biljne vrste.

Mikroplastika predstavlja globalni problem sa ozbiljnim posljedicama po okoliš i ljudsko zdravlje. S obzirom na njeno sveprisutno prisustvo u vodi, zraku, tlu i hrani, važno je shvatiti kako ova materijala može uticati na ekosisteme i životinje koje ih nastanjuju.

Uzroci zagađenja mikroplastikom su različiti, uključujući plastiku koja se raspadne u sitne čestice, dodane u proizvode kao mikroperle ili otpadne materijale koji završe u prirodi. Borba protiv ove vrste zagađenja zahtijeva globalnu koordinaciju i zajedničke napore kako bi se smanjila upotreba plastike i povećala reciklaža.

Preventivne mjere uključuju smanjenje upotrebe jednokratnih proizvoda, promoviranje alternativa od biorazgradivih materijala i povećanje svijesti o problemu zagađenja plastikom. Važno je i uspostavljanje strožih propisa i kontrola nad industrijom plastike, kako bi se smanjio unos mikroplastike u okoliš.

Zaključno, ova studija naglašava važnost razumijevanja utjecaja mikroplastike na biljne vrste i ekosisteme, te potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se prevencija i rješavanje ove globalne prijetnje uspješno implementirali. Očuvanje prirode i okoliša zahtijeva zajedničke napore svih društvenih aktera kako bi se umanjili negativni utjecaji zagađenja mikroplastikom.