Rajka Kesić je izbjeglica iz Gračaca koja je napustila svoj dom tokom hrvatske oružane akcije „Oluja“ prije 29 godina. Ona je rekla da je napuštanje bilo veoma bolno i tužno, ali da je većina ljudi mislila da će se ipak vratiti svojim kućama. Kesić je 13 dana nije imala nikakvu informaciju o svom bratu i tek poslije tih 13 dana došla u Bogatić, gdje su joj ljudi pružili privremeno utočište i telefon.

Svaki 4. u mjesecu, Kesić se osjeća isto, puna tuge, bola i sjećanja na svoj dom u Gračacu. Od 2015. godine nije ni odlazila tamo jer se jako loše osjeća kada ode. Na putu u koloni, prošla je Petrovačku cestu samo sat vremena prije njenog bombardovanja. Srela je svoje ljude, s taružijući pravu tugu, kao i svoju drugaricu koja je u tom trenutku trebala roditi, ali joj je muž poginuo.

Na putu nisu imali šta jesti ili piti, a usput nije bilo prodavnica gdje bi se moglo nešto kupiti. Kada je njen dom bio napušten, uspjela je ponijeti samo foto album sa uspomenama na školske dane. Unatoč teškom putu, Rajka Kesić stigla je u Zemun kod ujne, gdje je boravila naredna dva mjeseca.

Govoreći o danima nakon selidbe, Kesić je istaknula da je već nakon pet dana njen dom bio useljen, što ju je ostavilo zatečenu. Intenzivno je tražila posao i privikavala se na novu realnost, uz pomoć dobrih ljudi uspjela je pronaći posao i naviknuti se na grad. Ljudi koji su bili izbjeglice uglavnom su predlagali da idu na jug gdje ima napuštenih kuća.

Kesić nosi lijepe uspomene na mladost, izlaske, bezbrižnost i slobodu iz Gračaca. Iako je napuštanje bilo bolno, ona je uspjela pronaći nov dom i posao, naviknuti se na novu sredinu i ostvariti sebe u novom okruženju. I dalje nosi tugovanje za svojim domom, ali se suočava sa svakim 4. u mjesecu s osjećajem tuge i sjećanja na teške dane iz prošlosti.