U nedjelju 27. lipnja, u selu Livadice kod Grubišnog Polja održan je parastos za petoricu Srba koji su ubijeni na današnji dan prije 30 godina. Ovaj događaj je podsjetio na stravičan zločin koji se dogodio tijekom hrvatskog Domovinskog rata, ali istovremeno i na nedostatak pravde za žrtve i njihove obitelji.
Ubijanje srpskih civila u selu Livadice 1991. godine predstavlja jedan od najtragičnijih događaja iz Domovinskog rata. Petorica srpskih civila, od kojih su najmlađi imali 18 godina, brutalno su ubijeni, a njihova tijela su pronađena u masovnoj grobnici u blizini sela. Ovaj zločin još uvijek nije dobio pravnu osudu, a obitelji žrtava čekaju pravdu već 30 godina.
Parastos koji je održan u nedjelju okupio je veliki broj ljudi, kako iz Livadica, tako i iz drugih dijelova Hrvatske i Srbije. Okupljeni su uz molitve i paljenje svijeća odali počast nevino ubijenim žrtvama, ali su istovremeno izrazili i nezadovoljstvo zbog nedostatka pravde za ove zločine. Mnogi su istakli i neprihvatljivost toga što se zločinci još uvijek kriju i što nisu privedeni pravdi.
Među okupljenima su bili i predstavnici vlasti, koji su izrazili sućut obiteljima žrtava i obećali da će se zločin istražiti do kraja te da će odgovorni biti privedeni pravdi. Ovaj događaj još jednom ukazuje na važnost pravde i istine kao temeljnih vrijednosti postkonfliktnog društva. Pravda za žrtve i njihove obitelji ključna je za proces pomirenja i izgradnje povjerenja među zajednicama koje su bile u sukobu.
Uprkos tome, situacija s nedostatkom pravde za zločine iz Domovinskog rata i dalje ostaje problematična. Mnogi zločini još uvijek nisu riješeni, a obitelji žrtava i dalje čekaju da se odgovorni za zločine privedu pravdi. Ovaj nedostatak pravde stvara duboku nelagodu i nepovjerenje među zajednicama koje su bile u sukobu tijekom rata, te predstavlja prepreku za proces pomirenja i izgradnju povjerenja.
Osim toga, nedostatak pravde za zločine iz prošlosti također izaziva frustraciju među žrtvama i njihovim obiteljima, koje osjećaju da nisu dobile pravednu zadovoljštinu za svoje gubitke i patnje. Strah od zaborava i neprihvaćanja istine o zločinima također duboko utječe na žrtve i njihove obitelji, te otežava njihov proces suočavanja s prošlošću.
U kontekstu nedavnih događaja, kao što je nedavno pokušaj atentata na srbijanskog aktivista za ljudska prava, Nedeljka Popovića, pitanje pravde za zločine iz prošlosti postaje još važnije. Nedostatak pravde za prošle zločine stvara atmosferu bezakonja i nekažnjivosti, što može potaknuti nove oblike nasilja i zločina.
Kako bi se procesuirali počinitelji zločina iz prošlosti, važno je jačati kapacitete pravosuđa i policije te osigurati političku podršku za procesuiranje zločina. Međunarodna zajednica također može igrati ključnu ulogu u osiguravanju pravde za zločine iz prošlosti, pružajući financijsku i tehničku podršku institucijama koje se bave procesuiranjem ratnih zločina.
Uz to, važno je istaknuti da pravda za zločine iz prošlosti nije samo pitanje za pojedinačne žrtve i njihove obitelji, već je ključna za izgradnju pravednog i održivog društva. Pravda za zločine iz prošlosti doprinosi izgradnji povjerenja među zajednicama koje su bile u sukobu, te stvara temelje za miran suživot i pomirenje.
U zaključku, nedostatak pravde za zločine iz prošlosti predstavlja ozbiljan izazov za društvo koje teži pomirenju i izgradnji povjerenja među zajednicama. Pravda za zločine iz prošlosti ključna je za proces pomirenja, izgradnju povjerenja te osiguravanje pravedne zadovoljštine za žrtve i njihove obitelji. Stoga, važno je nastaviti s naporima kako bi se osiguralo da počinitelji zločina budu privedeni pravdi, te da se istina o prošlosti prihvati kako bi se izgradila održiva budućnost.
