Najstarija djeca u porodici, naročito ženska, ponekad mogu razviti osjećaj preopterećenosti i stalne odgovornosti za druge. Ovaj fenomen poznat je kao sindrom najstarijeg djeteta u porodici. Mnoge najstarije kćeri brinu se o mlađoj braći i sestrama, pomažu u kućnim poslovima, te često preuzimaju ulogu roditelja u odnosu na svoje mlađe članove porodice.

Neuropsiholog Sanam Hafeez ističe važnost prepoznavanja ovog sindroma i pružanja podrške najstarijoj djeci u porodici. Znakovi upozorenja koji ukazuju na preveliki teret za najstarije dijete uključuju nedostatak vremena za sebe zbog porodičnih obaveza, žrtvovanje ličnog razvoja, borbu za postavljanje granica te nemogućnost izražavanja vlastitih potreba.

Dr. Hafeez također ističe da sindrom najstarijeg djeteta može imati veliki utjecaj na identitet i odnose unutar porodice. Starija djeca često se nose s osjećajem preopterećenosti i nedostatka podrške, što može utjecati na njihovu emocionalnu dobrobit.

Unatoč izazovima s kojima se suočavaju najstarija djeca, postoji i pozitivna strana ove uloge. Na primjer, najstarija djeca često razvijaju jake liderske i organizacione vještine, znaju dobro upravljati zadacima i prioritirima te su odgovorni i samostalni.

Važno je da roditelji prepoznaju potrebe i osjećaje svoje najstarije djece te im pruže podršku i razumijevanje. Komunikacija i otvoreni razgovori mogu pomoći u rješavanju problema i olakšati teret koji najstarije dijete osjeća.

Osim podrške roditelja, važno je da i sama najstarija djeca prepoznaju svoje granice i nauče postavljati prioritete. Važno je da nauče izražavati vlastite potrebe i brinuti se o vlastitom emocionalnom stanju kako bi bili u mogućnosti pružiti podršku i pomoć mlađim članovima porodice.

Uz podršku i razumijevanje, najstarija djeca mogu prevladati izazove s kojima se suočavaju i razviti se u zdrave i samopouzdane osobe. Važno je da cijela porodica radi zajedno kako bi se osiguralo da svako dijete u porodici dobije potrebnu podršku i ljubav.

Sindrom najstarijeg djeteta u porodici nije rijedak fenomen i važno je da se o njemu otvoreno govori kako bi se podigla svijest o njegovim posljedicama i pružila podrška onima koji se s njim suočavaju. Rasporedite obaveze unutar porodice ravnomjerno i osigurajte da svako dijete dobije potrebnu podršku i pažnju kako bi se izbjegla preopterećenost i osjećaj odgovornosti.