Dr. Milovan Kerkez, ratni kirurg, sjeća se strašnog prizora iz 7. kolovoza 1995. godine kada je hrvatska avijacija bombardirala kolonu izbjeglica Srba na Petrovačkoj cesti. U tom strašnom napadu poginulo je 10 osoba, uključujući petogodišnjeg dječaka bez glave. Kerkez je istaknuo da su svi ranjeni s Petrovačke ceste bili prevezeni u bolnicu u Bosanskom Petrovcu.

Ovaj strašan događaj samo je jedan od mnogih koji su se dogodili tijekom ratnih godina na prostoru bivše Jugoslavije. Ratni zločini, masakri i bombardiranja postali su svakodnevnica za mnoge nevine ljude koji su se našli usred sukoba različitih nacionalnosti. U tim je teškim uvjetima Kerkez, kao i mnogi drugi medicinski radnici, davao sve od sebe kako bi pomogao ranjenima i spašavao živote.

Tijekom rata na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske, mnogi su građani bili suočeni s terorom i strahom od napada iz zraka, artiljerije i drugih vojnih operacija. Civili su bili najranjivija skupina koja je pogođena tim sukobima, a mnogi su izgubili svoje domove, obitelji i živote. Kerkez je bio svjedok brojnih tragedija koje su obilježile to razdoblje i koje će zauvijek ostati u njegovoj memoriji.

Svjedočanstva poput Kerkezovog podsjećaju nas na strahote rata i potrebu da se takvi zločini ne zaborave. Važno je spomenuti žrtve i osigurati da se pravda dostigne za sve one koji su pretrpjeli nepravdu i nasilje tijekom ratnih godina. Kroz sjećanja poput ovog, možemo bolje razumjeti složenost ratnih sukoba i posljedice koje su ostavile na ljude i društvo u cjelini.

Kerkezov rad kao ratni kirurg bio je od presudne važnosti za spašavanje mnogih života tijekom ratnih godina. Njegova stručnost, hrabrost i predanost medicinskoj pomoći zaslužuju priznanje i zahvalu. Kroz svoj rad, Kerkez je pokazao veliku humanost i suosjećanje prema svima koji su bili pogođeni ratnim sukobima.

Iako su ratne rane teške i duboke, Kerkez i mnogi drugi medicinski radnici nastavili su pružati pomoć i podršku onima kojima je to najviše trebalo. Njihova predanost svojoj profesiji i ljudima koje su liječili bila je neprocjenjiva tijekom ratnih godina i ostaje važna i danas. Njihova hrabrost i požrtvovnost zaslužuju duboko poštovanje i priznanje.

Kroz sjećanja poput Kerkezovog, možemo bolje razumjeti ljudsku patnju i strahote rata te se prisjetiti važnosti mira, pomirenja i suživota među različitim narodima i kulturama. Ratni sukobi ostavljaju trajne posljedice na društvo i pojedinca te je važno učiti iz povijesti i spomenuti žrtve kako se takvi strašni događaji ne bi ponovili.

Kerkezov primjer hrabrosti i predanosti medicinskoj profesiji trebao bi biti inspiracija svima koji se bave zdravstvenom skrbi i liječenjem ljudi. Njegova predanost spašavanju života i pružanju pomoći ranjenima svijetli kao primjer humanosti i suosjećanja u teškim i traumatičnim vremenima.

Kroz sjećanja poput ovog, možemo bolje razumjeti kompleksnost ratnih sukoba i posljedice koje ostavljaju na pojedince i društvo u cjelini. Važno je učiti iz povijesti i spomenuti žrtve kako bismo osigurali da se takvi strašni događaji ne ponove. Kerkezova priča jaka je podsjetnik na snagu ljudskog duha i sposobnost za preživljavanje i povratak nakon najtežih iskušenja.