U Srbiji postoji problem nedostatka zakonske regulative za posao dadilje, što dovodi do povećane potražnje za ovom uslugom, ali i lista čekanja. Bebi servis u Beogradu, jedini državni servis koji pruža usluge čuvanja dece, postoji već 33 godine i brine o bebama do godinu dana, kao i deci sa smetnjama u razvoju. Međutim, nedostatak dadilja je veliki problem, pa se u Bebi servisu često čeka i po više meseci na uslugu.

Marina Aćimović, koordinator Bebi servisa, ističe da je potražnja za dadiljama sve veća, ali da je teško naći kvalifikovane kandidate. Dadilje koje rade u Bebi servisu moraju imati četvorogodišnju srednju školu ili fakultet, a prolaze kroz rigoroznu proceduru primanja. Imaju jasno definisane obaveze, a ugovor sa roditeljima dodatno osigurava njihovu bezbednost na radnom mestu.

U Hrvatskoj postoji Zakon o dadiljama od 2013. godine, dok u Srbiji nisu definisani propisi za ovu vrstu posla. Za rešenje problema, potrebno je precizno definisanje prava i obaveza kako porodice, tako i dadilja. Biljana Novaković ističe da je potrebno hitno pravno srediti ovu oblast kako bi svako mogao da radi kao dadilja.

Pomešana su iskustva roditelja kada su u pitanju dadilje. Neki se kunu u njih, dok drugi imaju negativna iskustva. Ipak, dadilje su neophodne roditeljima zbog posla i današnjeg načina života. U Srbiji postoji 220 servisa za čuvanje dece, ali je potrebno precizno definisati prava i obaveze kako bi se osigurala sigurnost i poverenje.

Vrtići u Srbiji nisu dovoljni da zadovolje potražnju, pa su mnoga deca često neupisana zbog nedostatka mesta. Za formiranje grupe u jaslicama potrebno je sedmoro prijavljenih, pa deca obično polaze u vrtić sa godinu dana. Potražnja za dadiljama u Srbiji je velika, ali nedostatak zakonske regulative i precizne definicije prava i obaveza predstavlja veliki izazov za ovu oblast.