Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je komentarisao poziv Antifašističke lige da se Marko Perković Tompson ne poziva na doček rukometne reprezentacije. Ova organizacija je Tompsona označila kao simbol ustaštva među mladima. Plenković je istakao da je pozivanje Tompsona na doček bio zahtev samih rukometaša, a da su isti podržali i Vlada i Grad Zagreb.
U svom otvorenom pismu, Plenković je naveo da se prilikom organizacije dočeka prvenstveno uzimaju u obzir želje sportista i sportskih saveza. Njihovi uspesi su povod okupljanja građana i navijača. Hrvatski rukometni savez i reprezentativci su jasno izrazili želju da na dočeku, pored drugih izvođača, nastupi i Marko Perković Tompson. Plenković je posebno naglasio da je njegova pesma „Ako ne znaš što je bilo“ postala svojevrsna himna ove generacije rukometaša.
Premijer je podsetio da su ovu pesmu pevali i igrači i navijači tokom svih utakmica u zagrebačkoj Areni. Takođe, dodao je da su Vlada Hrvatske i Grad Zagreb podržali predloge Hrvatskog rukometnog saveza u vezi sa muzičkim programom dočeka, koji će se zvanično održati 3. februara na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, povodom povratka rukometne reprezentacije iz Osla.
Ova situacija ponovo je otvorila raspravu o kontroverzama vezanim za Tompsonovu muziku i njegovo značenje u hrvatskoj kulturi. Iako neki smatraju da je njegova muzika simbol nacionalnog ponosa, drugi je vide kao povezanost sa mračnijim delovima hrvatske istorije. Ovaj sukob mišljenja često izaziva emotivne reakcije u javnosti.
Antifašistička liga i slične organizacije često upozoravaju na opasnosti glorifikacije ustaštva i povezanosti sa simbolima koji su u vezi s tim periodom. Tompson je poznat po pesmama koje su inspirisane Domovinskim ratom i često se povezuje sa nacionalističkim sentimentima. Njegovi obožavaoci ga smatraju herojem koji izražava ljubav prema domovini, dok ga kritičari vide kao figuru koja podstiče podele u društvu.
Plenković je, s druge strane, stao u odbranu Tompsona, naglašavajući da je njegova uloga u dočeku rukometne reprezentacije izraz želje sportista i da je pesma koju su odabrali postala deo sportskog identiteta. Ova situacija postavlja pitanje o granicama umetničkog izražavanja u kontekstu nacionalnog identiteta i istorijskih trauma.
U društvu koje se suočava sa prošlošću, ovakvi događaji često izazivaju polarizaciju među građanima. Dok jedni smatraju da bi umetnost trebala biti slobodna i da se ne bi trebala cenzurisati na osnovu političkih konotacija, drugi veruju da bi društvo trebalo biti svesno simbolike i poruka koje umetnici prenose kroz svoje delo.
Doček rukometne reprezentacije je prilika za slavlje i okupljanje, ali je i podsećanje na to kako umetnost i politika mogu biti isprepletene. U ovom slučaju, izbor muzičkih izvođača postao je tema koja je pokrenula važnu debatu o identitetu, nacionalizmu i umetničkoj slobodi u Hrvatskoj.
U narednim danima, očekuje se da će ova tema i dalje biti u žiži interesovanja medija i javnosti. Kako se približava datum dočeka, moguće je da će se pojaviti dodatni komentari i reakcije iz različitih delova društva. Plenković i njegovi saradnici, kao i članovi rukometne reprezentacije, suočavaju se s izazovom da balansiraju između želja sportista i osetljivih pitanja nacionalnog identiteta.
Kao što je slučaj u mnogim zemljama, povezanost umetnosti sa političkim i društvenim pitanjima često može izazvati tenzije. U ovom slučaju, Hrvatska se ponovo suočila sa svojim istorijskim nasleđem i pitanjem šta znači biti nacionalno svestan u savremenom svetu.
