U vodama oko Antarktika, pre nekoliko decenija, ljudi su čuli čudan zvuk: ponavljajući šum koji je podsećao na patke koje kvaču. Ovaj fenomen nazvan „Bio-patka“ prvi put je zabeležen 1960. godine, ali naučnici su i dalje pokušavali da objasne poreklo ovog zvuka. Nova istraživanja sugeriraju da postoji dijalog među različitim „govornicima“ koji proizvode ove zvukove u okeanu.
Okeani su veoma veliki, duboki i teški za istraživanje, pa nije iznenađujuće da postoje stvari koje još nismo videli i ponašanja životinja koja ne možemo identifikovati. Nakon dugog istraživanja, naučnici su konačno povezali zvuk sa antarktičkim patuljastim kitovima, koji proizvode slične zvukove kao Bio-patka. Međutim, iako je ovo otkriće donelo određene odgovore, postoji mogućnost da još neka životinja proizvodi slične zvukove u drugim okeanima.
Okeanski naučnik Ros Čapman istražuje zvučni pejzaž južnih okeana od 1980-ih i primetio je da se slični zvukovi mogu čuti i kod Australije i Novog Zelanda. Iako su ti zvukovi u početku delovali kao da nisu biološkog porekla, analize su pokazale da moraju dolaziti od neke životinje. Čapman i njegov tim smatraju da se radi o dijalogu između različitih „govornika“ u okeanu, poput razgovora među njima.
Međutim, svrha ovog razgovora ostaje misterija. Čapman spekuliše da bi to moglo biti razgovor o večeri, komunikacija između roditelja i dece ili čak komentarisanje lude brodske aktivnosti u blizini. Bez obzira na to, ovi zvukovi predstavljaju intrigantnu oblast istraživanja koja može pružiti nove uvide u ponašanje morskih životinja i njihovu komunikaciju. Iako još uvek nemamo sve odgovore, napredak u istraživanju ovih fenomena može nam pomoći da bolje razumemo svet koji nas okružuje.
