Gradiška je dom sretnog para Štefanije i Uroša Opačića, koji su se, poslije života u Zagrebu, odlučili da svoje penzionerske dane provedu u ovom gradiću. Štefanija, rođena u Kumrovcu, gdje je kao djevojčica pjevala u školskom horu ispred Titove rodne kuće, ne krije svoje emocije prema bivšem predsjedniku i državi. Njih dvoje u Gradiški su pronašli mir, ljubaznost i razumijevanje, i osjećaju se kao kod kuće. Njihovi dani su ispunjeni, a uspomene na prošlost su im radost i sreća. Uroš također dijeli iste vrijednosti kao i njegova supruga, te zajedno njeguju svoj način života, bez obzira na tuđa mišljenja. Žive sretno i zadovoljno, te jedva čekaju proljeće, sa rano procvjetalim cvijećem i toplim danima. Njihova ljubav, poštovanje prema prošlosti i hrabrost da žive po svojim pravilima, čine ih posebnim stanovnicima grada Gradiške.