Istraživači sa Instituta Kenedi Kriger u Baltimoru i Univerziteta Notingem Trent u Engleskoj razvili su inovativnu video igru koja može da pomogne u razlikovanju dece sa autizmom od dece sa hiperaktivnim poremećajem (ADHD) i neurotipičnim razvojem. Ova igra traje samo jedan minut, a njena svrha je da olakša dijagnostiku i razumevanje različitih poremećaja.
U okviru studije, koja je obuhvatila 183 deteta uzrasta od sedam do 13 godina, učesnicima je bilo naređeno da oponašaju pokrete video avatara koji su nalikovali plesu. Ovaj eksperiment je omogućio istraživačima da analiziraju pokrete dece i na osnovu toga razlikuju različite razvojne poremećaje. Rezultati su bili izuzetno ohrabrujući, jer su pokazali da igra može da razlikuje decu sa autizmom od neurotipične dece sa tačnošću od 80 procenata. Takođe, igra je omogućila da se autizam razlikuje od ADHD-a sa tačnošću od 70 procenata.
Jedan od najvećih izazova u dijagnostici je to što se ADHD i autizam često javljaju zajedno. Ova preklapanja u simptomatologiji otežavaju postavljanje tačne dijagnoze. Istraživači su stoga razvili ovu igru kako bi pružili dodatne alate za stručnjake koji se bave dijagnostikovanjem i lečenjem ovih poremećaja. Osnovna ideja je da se koriste specifični pokreti i obrasci ponašanja koje deca pokazuju tokom igre kao pokazatelji njihovog neurološkog stanja.
Igra se oslanja na analizu motoričkih sposobnosti i koordinacije pokreta, što su oblasti koje su često pogođene kod dece sa autizmom. Istraživači veruju da će ova metoda omogućiti bržu i precizniju dijagnostiku, što može voditi ka boljim i prilagođenijim terapijama za decu koja se suočavaju sa ovim izazovima. Uz to, korišćenje video igara kao alata u istraživanju i dijagnostici može otvoriti nove mogućnosti za razvoj sličnih alata u budućnosti.
Ova studija je deo šireg trenda korišćenja tehnologije u medicini i psihologiji. Video igre i aplikacije su sve više prepoznate kao korisni alati za procenu različitih kognitivnih i emocionalnih stanja. U ovom slučaju, igra ne samo da pomaže u postavljanju dijagnoze, već može biti i korisna u terapijskom kontekstu, omogućavajući deci da se izraze kroz igru i interakciju.
Osim što pruža precizne dijagnostičke alate, istraživači se nadaju da će ova igra pomoći roditeljima i učiteljima da bolje razumeju ponašanje dece. Razlikovanje između autizma i ADHD-a može biti ključno za pružanje pravih resursa i podrške deci u njihovom razvoju. Sa povećanjem svesti o ovim poremećajima, važno je imati efikasne alate koji će pomoći u njihovom prepoznavanju i razumevanju.
Istraživači su takođe naglasili da je važno da se ovakve metode nastave razvijati i usavršavati. U budućnosti, moguće je da će se pojaviti nove igre i aplikacije koje će koristiti napredne tehnologije poput veštačke inteligencije za još precizniju analizu ponašanja i dijagnostiku. Ova vrsta istraživanja može doneti značajne koristi ne samo stručnjacima, već i deci i njihovim porodicama.
U zaključku, razvoj ove video igre predstavlja značajan korak napred u razumevanju i dijagnostici autizma i ADHD-a. U svetlu sve većih potreba za efikasnijim dijagnostičkim alatima, ovakva istraživanja nude nadu za unapređenje pristupa i tretmana za decu koja se suočavaju sa ovim poremećajima. Oprostiće se put ka bržem prepoznavanju i boljoj podršci koja je potrebna za njihov ispravan razvoj i integraciju u društvo.
