Vladan Milojević je postigao veliki uspjeh sa Crvenom zvezdom u Kupu Srbije, pobjeđujući Partizan u finalu. Ovo je bilo drugo finale koje je Milojević vodio kao trener crveno-belih. Uspio je da pripremi tri duela sa Partizanom u roku od dva mjeseca i iz njih izađe kao pobjednik.

Sva tri derbija su bila različita, ali su imali zajednički faktor psihološkog pritiska. Prva dva meča su imala određeni bodovni jaz, dok je treći meč bio eliminacioni u Kupu. Milojević je istakao taktičke razlike i pritisak koji su pratili svaki od ova tri susreta.

Na startnoj postavi se izdvojilo odsustvo Gelora Kange, koji je želio da odmori i da se igra sa bržim igračima u veznom redu. Korejac Hwang i Stamenić su odigrali sa velikom energijom, dok je Ivanić pokazao svoje majstorstvo.

Iako se Endijaje nije upisao u strelce, njegova igra „leđima“ i čuvanje lopte su bili izuzetni, zaslužujući pohvale od strane Milojevića. Što se tiče statistike, Zvezda je imala ukupno 49 udaraca ka golu Partizana u ta tri meča, postigavši sedam golova.

Milojević je istaknuo da je važno izvući pozitivno iz ekipe kako bi se postigli rezultati, bez obzira na neke sudijske odluke ili komentare o estetici igre.

Svojim uspjesima protiv Partizana, Milojević je ušao u pozitivnu statistiku sa četiri pobjede, pet remija i dva poraza. Iako su mnogi bili oduševljeni njegovim uspjehom, Milojević je dokazao svoje taktičke sposobnosti i fokus na rezultat, bez obzira na kritike o izvedbi ekipe.

Vladan Milojević je još jednom pokazao svoje trenerske sposobnosti i uspio je da iznese svoj tim do pobjede nad Partizanom. Njegov uspjeh u Kupu Srbije će ostati značajan u istoriji Crvene zvezde.