U BiH je samo tri posto prirodnih područja zaštićeno, što predstavlja veliki problem jer su institucije trome i nezainteresovane za zaštitu životne sredine. Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu u Banjaluci ističe da je samo tri posto područja u Srpskoj pod zaštitom, te da većina zaštićenih područja nema adekvatan sistem upravljanja. Problemi uključuju vodosnabdijevanje, ugrožavanje izvorišta, zagađenje rijeka i krčenje šuma. Osim toga, BiH je i dalje među najzagađenijim zemljama po pitanju zraka, s Banjalukom i Sarajevom na prvom mjestu.

Azra Šehić Kustura iz „Aarhus centra“ ističe da je samo 3,46 posto prirodnih područja zaštićeno u BiH, te da postoji oko 1800 endemičnih vrsta koje treba zaštititi. Ona apeluje da se novi zakon o zaštiti prirode uskladi s EU direktivama te da se zabrani gradnja mini-hidroelektrana u zaštićenim područjima. Također, ističe da su ekološka udruženja ključna u vršenju pritiska na državne institucije.

Džamila Akić iz Centra za ekologiju i energiju Tuzla naglašava da, iako postoji napredak posljednjih deset godina, pitanja ekologije nisu prioritet u BiH. Problemi kao što su pročišćavanje otpadnih voda, upravljanje otpadom i zagađenje zraka ostaju neadekvatno riješeni jer se nedovoljno ulaže u njihovo rješavanje.

Iako postoje ekološka udruženja koja se bore za zaštitu prirode, ključna uloga ipak ostaje na državnim institucijama koje trebaju prihvatiti prijedloge i implementirati ih u praksi. Potrebno je uskladiti zakone o zaštiti prirode s EU direktivama te zabraniti gradnju mini-hidroelektrana u zaštićenim područjima kako bi se sačuvala priroda i okoliš za buduće generacije.