Gradiška je grad bogat poviješću i tradicijom, ali jedna od najvrednijih baština ovog kraja su stara stabla koja su preživjela vjekove i postala svjedoci daleke prošlosti. U centru Gradiške, kao i u gradskom parku, mogu se naći hrastovi, platani, lipa i voćke koje datiraju iz prošlih vremena.
Među njima se ističu stablo kruške crnice u Sjeverovcima, hrastovi u Donjoj Jurkovici, Gradišci i Miloševom Brdu, orah u Novoj Topoli, te lipa u Cerovljanima i Bereku. Svako od ovih stabala ima svoju priču i svoje značenje za lokalno stanovništvo.
Kruška crnica u Sjeverovcima već više od stotinu godina obilno rađa sočne plodove i smatra se naslijeđem vremena Napoleona. Sa druge strane, orah ispred škole u Novoj Topoli posađen je prije tri vijeka i postao je zaštitnik cijelog topolskog kraja. Hrast u dvorištu Stojana Dakića u Donjoj Jurkovici ima čak 500 godina i visok je 23 metra, što ga čini jednim od najstarijih stabala u regiji.
Najstariji hrast ispod Prosare se nalazi u selu Miloševo Brdo, gdje se nekada nalazio manastir iz XV vijeka, a legenda kaže da je hrast zasađen da bi se narod okupljao pod njegovim krošnjama. U Cerovljanima, divlja lipa na kućištu Milana Pjanića već dva vijeka dominira krajolikom i pruža sjajan pogled na okolna polja.
U selu Bereku kod Nove Topole, stogodišnja lipa ispred davno opustjele škole predstavlja važan dio spomenara mještana koji su nekada pohađali tu školu. Stablo je preživjelo Drugi svjetski rat, kada je bilo pregazio njemački tenk, ali je nastavilo da raste i cvjeta svake godine.
Grad Gradiška i lokalne organizacije su prepoznale vrijednost ovih starih stabala i angažovale stručne timove da utvrde starost, zdravstveno stanje i označe stabala u gradskim parkovima kako bi se sačuvala ova prirodna baština. Stara stabla predstavljaju važan dio kulturne i biološke raznolikosti ovog kraja i treba ih čuvati za buduće generacije.
Očuvanje starih stabala je važno ne samo zbog njihove kulturne i istorijske vrijednosti, već i zbog ekološkog značaja koji imaju u očuvanju biodiverziteta. Stara stabla pružaju dom raznim biljnim i životinjskim vrstama, te doprinose očuvanju ekosistema u kojima se nalaze.
U današnjem svijetu gdje su šume i prirodna staništa sve više ugroženi, važno je sačuvati stara stabla kao simbole otpornosti i trajnosti prirode. Gradiška se može ponositi svojim starim stablima koja su svjedoci prošlosti i inspiracija za budućnost.
Uprkos vremenu i ljudskim zahvatima, stara stabla u Gradiški i okolnim selima nastavljaju da rastu i cvjetaju, podsjećajući nas na važnost očuvanja prirode i tradicije. Njihova priča je priča o trajnosti i snazi prirode koja nas okružuje i podsjeća nas da trebamo brinuti o svom okolišu kako bismo sačuvali ljepotu i harmoniju svijeta u kojem živimo.
