Apelacioni sud u Beogradu odlučio je preinačiti prvostepenu presudu kojom su Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak bili osuđeni na ukupno 100 godina zatvora zbog ubistva vlasnika „Dnevnog telegrafa“ Slavka Ćuruvije. Apelacioni sud oslobodio je sve optužene od optužbi.
Stvar je vođena protiv Markovića i Radonjića koji su osuđeni na po 30 godina zatvora, kao i protiv Romića i Kuraka, koji je u bekstvu, kojima su bile izrečene kazne od po dve decenije. Ipak, Apelacioni sud je zaključio da tokom postupka nije utvrđeno postojanje organizirane kriminalne grupe niti je dokazano tko je sudjelovao u ubojstvu vlasnika novina „Dnevni telegraf“ i „Evropljanin“. Također, nije pružen nikakav dokaz u prilog tvrdnjama optužbe da je takva naredba došla od osobe „iz najviših struktura vlasti“.
Zanimljivo je da je drugostepena presuda donesena u travnju prošle godine, ali je tek sada objavljena nakon deset mjeseci izrade pisanog otpravka. Ćuruvija je ubijen 11. travnja 1999. godine, za vrijeme NATO bombardiranja.
Ovo je još jedan slučaj koji budi pitanja o pravdi u Srbiji. Mnogi smatraju da presuda nije bila u skladu s pravom i da je bila politički motivirana. Ubistvo novinara Ćuruvije privuklo je pažnju širom sveta i bilo je mnogo pritiska da se krivci dovedu pred lice pravde. Međutim, ovakva odluka Apelacionog suda baca sumnju na pravičnost suđenja i istraživanja.
Slučaj Ćuruvija je samo jedan od mnogih slučajeva u Srbiji gdje su novinari bili meta nasilja. Sloboda medija u Srbiji je često osporavana, a novinari su izloženi prijetnjama i napadima. Ovo predstavlja ozbiljan problem za demokraciju i vladavinu prava u zemlji.
Osim toga, ova presuda baca sjenu sumnje na pravni sustav Srbije. Mnogi smatraju da su suci bili pod političkim pritiscima te da su donijeli odluku koja odgovara političkoj agendi. Nepovjerenje u pravosuđe otežava izgradnju povjerenja građana u institucije i smanjuje vladavinu zakona.
Ovo su ozbiljna pitanja koja zahtijevaju ozbiljne odgovore. Srbija se mora uhvatiti u koštac sa problemom vladavine prava i osigurati neovisno i pravično pravosuđe. Sloboda medija je temelj demokracije i mora se zaštititi. Novinari trebaju moći raditi bez straha od nasilja i prijetnji.
Ova presuda također postavlja pitanje odgovornosti države prema ubojstvima novinara. Država mora osigurati da svi zločini budu istraženi i da počinitelji budu privedeni pravdi. Nedostatak odgovornosti za nasilje nad novinarima stvara klimu straha i nepovjerenja u društvu.
Ukupno, ovaj slučaj baca svijetlo na ozbiljne probleme u Srbiji, uključujući nedostatak vladavine prava, neovisnost pravosuđa i slobodu medija. Srbija se mora suočiti s ovim problemima kako bi osigurala transparentno i pravično društvo za svoje građane.
Nadamo se da će ova presuda potaknuti širu raspravu o ovim pitanjima i potaknuti vlasti da poduzmu korake kako bi riješili ove probleme. Srbija ima potencijal da postane snažna demokratska država, ali to zahtijeva ozbiljne reforme i predanost vladavini prava.