Organizirano kriminalno djelovanje je uvijek bio problem u društvu. Ovo je jasno vidljivo iz nedavno stajane optužnice Javnog tužilaštva za organizirani kriminal, koja je otkrila planove da se otrova zatvorenik Strahinja Savić u pritvoru u Bijelom Polju.

Prema optužnici, vođe kavačkog klana, Radoje Zvicer i Nikola Vušević, organizirali su kupovinu cijanida u Bugarskoj, i prenijeli ga ljudima kako bi otrovali Savića. Plan je bio da se otrov utrlja u vruće pečenje jer su saznali da je Savić to najviše volio. Desetak grama otrova je preuzeto u Sofiji, a zatim prokrijumčareno do Srbije, te prošvercovano do Bijelog Polja. Kriminalci su se nadali da će Savić biti prebačen u drugi zatvor, što bi im olakšalo situaciju, ali to se nije dogodilo. Informacije su pokazale da je Savić detaljno iznosio svoja saznanja o članovima grupe i zločinima koje su počinili. Plan je bio izvršen zbog njegove saradnje sa crnogorskom policijom i istražnim organima.

Kako bi prisilili Savića da promjeni stranu i zadrži informacije za sebe, vođe kriminalne grupe naredile su svojim saradnicima da pritisnu članove Savićeve porodice. Plan je bio da se njegova sestra natera da pritisne brata. Kada se nije složila sa ponudama i pretnjama, kriminalci su odlučili da promene taktiku. Zapalili su automobil njenog partnera i izazvali požar u njihovom restoranu brze hrane. Na kraju, sestra se složila da pritisne brata kako bi zaćutao. Međutim, kriminalci su planirali i njeno ubojstvo jer je postala neugodan svedok.

Najveći dio optužnice odnosi se na pripremu ubistva Savića, nabavku cijanida, i način na koji otrovana hrana treba da se unese u zatvor u Bijelom Polju. Kriminalci su planirali otrov staviti u meso koje bi unela Savićeva sestra, ali se plan poništio jer se sumnjalo da je toplota i masnoća neutralizirali jačinu otrova. Ipak, nisu odustali od plana, već su smislili da sledeći put Savića otruju arsenom.

Optužnica također navodi komunikaciju između Nikole Vušovića sa Veljkom Belivukom i Markom Miljkovićem, koji su dogovarali kako se ponašati nakon hapšenja Lazara Ilića i Strahinje Savića u Crnoj Gori. Također se vidi i komunikacija Vušovića sa bliskim saradnicima, uključujući planove kako da prebace Savića iz Španije u Austriju.

Pored Nikole Vušovića i Radoje Zvicera, u optužnici su i imena nedeljka Todorovića, Daria Đorđevića Dekstera, Aleksandra Miloševića, Nikole Milekovića, Ognjena Draškovića, Danila Tešić, Bojana šotre, Aleksandre Čavić, Bojana Dimitrijevića i Dejana Rutalja.

Ova optužnica jasno otkriva složenost organiziranog kriminala i mračne planove koji su imali za svoje žrtve. Svi ovi detalji pokazuju da je borba protiv organiziranog kriminala i dalje veliki izazov za društvo, ali i da je ključno imati snažne pravne i policijske mehanizme kako bi se suprotstavili ovakvim prijetnjama. Svi akteri ovog slučaja trebaju biti privedni pravdi kako bi se osigurala pravda za žrtve i sigurnost društva.