Danka Ilić ubijena je 26. ožujka ove godine u naselju Banjsko Polje, a za taj zločin osumnjičeni su Srđan Janković i Dejan Dragijević, radnici JKP „Vodovod“ iz Bora. Očajni otac Miloš Ilić izjavio je za Telegraf da smrtna kazna za njih nije dovoljna, već da bi trebali robijati do kraja života. On je također istaknuo da to što on i njegova supruga prolaze je neopisivo, a razumjeti to mogu samo roditelji. Otac i majka su došli u Više javno tužilaštvo u Zaječaru kako bi svjedočili, a bili su u suzama. Miloš je istaknuo da im policija više puta dolazila, uzimala Dankine stvari, a oni ništa ne znaju. Nije im jasno zašto nisu nazvali Hitnu pomoć i zašto nisu pomogli Danci, već su je ubili.
Danka Ilić ubijena je 26. ožujka ove godine u Banjskom Polju. Za zločin kakav Srbija ne pamti osumnjičeni su Srđan Janković i Dejan Dragijević, radnici JKP „Vodovod“ iz Bora. Prema nekim nezvaničnim informacijama, prisustvovali su svedočenju roditelja djevojčice u tužilaštvu. Otac Miloš Ilić izjavio je da im policija više puta dolazila, uzimala Dankine stvari, a oni ništa ne znaju. Nije im jasno zašto nisu nazvali Hitnu pomoć i zašto nisu pomogli Danci, već su je ubili. Očajni otac je istaknuo da smrtna kazna za njih nije dovoljna, već bi trebali robijati do kraja života jer su monstrumi.
Užasna tragedija koja je zadesila obitelj Ilić ne može se opisati riječima. Danka je izgubila svoj mladi život na brutalan način, a njezini roditelji moraju proživjeti pakao svaki dan. Osumnjičeni radnici tvrtke JKP „Vodovod“ ostali su bez riječi i bez empatije ubivši nedužno dijete. Ova krvava tragedija potresa cijelu zajednicu i postavlja pitanje o sigurnosti i odgovornosti. Otac i majka djevojčice zaslužuju pravdu i mir, a krivci trebaju platiti za svoje zločine.
Mnogi se pitaju kako je moguće da se ovako nešto dogodi, kako su ljudi spremni na takvo nasilje i tiraniju. Roditelji Danke suočavaju se s bolom i traumom koja će ih pratiti cijeli život, dok ubojice i dalje slobodno hodaju među njima. Taj osjećaj nemoći i nepravde teško je opisati, a samo roditelji koji su prošli kroz slične tragedije mogu razumjeti dubinu njihove patnje.
Ovo je vrijeme kada se moramo zapitati o vrijednostima društva i kakvu poruku šaljemo mladima. Moramo se boriti protiv nasilja i mržnje, osuditi zločine i tražiti pravdu za nedužne žrtve. Smrtna kazna neće vratiti Danku natrag svojoj obitelji, ali će pravda biti zadovoljena ako ubojice budu primjereno kažnjene. Neka njihova kazna bude dugotrajna i teška, jer su svojim činom uništili ne samo jedan život, već cijelu obitelj.
Otac Miloš Ilić istaknuo je da ih policija više puta posjetila, uzimala Dankine stvari, ali oni ništa ne znaju. Nisu im jasni razlozi zašto nitko nije nazvao Hitnu pomoć i zašto nitko nije pritekao u pomoć Danci. Očajni otac izjavio je da je morao čak promijeniti broj telefona zbog raznih poziva i uvreda koje su primali. Nesrećni roditelji su proživjeli neopisivu bol i patnju, a cijela situacija ih je dovela do ruba njihovih snaga.
Ovaj tragičan događaj potresa srca mnogih i budi osjećaj bijesa i tuge. Djeca su naše najveće blago, a kada im se dogodi nešto tako okrutno, cijelo društvo treba stati zajedno i osuditi takve zločine. Pravda mora biti zadovoljena, a krivci moraju biti kažnjeni prema zakonu. Obitelj Ilić zaslužuje odgovore i mir, a samo pravedna kazna može donijeti malo olakšanja u njihovoj patnji.
Ovaj slučaj predstavlja duboku ranu u srcima ljudi i podsjeća nas na važnost jednakosti, pravde i sigurnosti. Nikome ne bi smjelo biti dopušteno da uzme pravdu u svoje ruke i da uništi nevin život. Dobrota i suosjećanje moraju biti temelj naše zajednice, a nasilje i mržnja trebaju biti osuđeni i kažnjeni. Samo tako možemo stvoriti bolje i sigurnije društvo za sve nas.
