Istraživači su se pozabavili uzorcima DNK dobivenih iz kostiju i zuba drevnih Evropljana koji su živjeli prije otprilike 34.000 godina te su otkrili da genetske varijante koje danas povećavaju rizik od multiple skleroze nekada su služile zaštititi ljude od bolesti koje prenose životinje. Studija je obuhvatila uzorke drevne DNK sekvencirane od 1.664 osobe s različitih lokacija zapadne Europe i Azije te su ti drevni genomi uspoređeni s modernim DNK iz UK Biobanke, koja se sastoji od oko 410.000 samoidentificiranih „belih britanskih“ ljudi te više od 24.000 drugih rođenih van Velike Britanije.
Istraživači su identificirali ključni događaj migracije pre oko 5.000 godina na početku brončanog doba kada su se stočari zvani narod Jamnaja preselili u zapadnu Europu sa područja što uključuje modernu Ukrajinu i južnu Rusiju. Ovi stočari su nosili genetske osobine koje su s vremenom postale korisne i štitile ih od infekcija koje su mogle nastati od ovaca i goveda. Kako su se sanitarni uvjeti poboljšavali tijekom tisućljeća, ove iste varijante su povećale rizik od multiple skleroze. To objašnjava zašto severni Europljani imaju najveću učestalost multiple skleroze na svijetu, dvostruko veću od južnih Europljana.
Također, istraživanje je osvijetlilo i druge karakteristike Europljana. Na primjer, Jamnaje su genetski predisponirane da budu visoki, stoga današnji severni Europljani imaju tendenciju da budu viši od južnih Europljana koji su genetski bili predisponirani da budu niski. Također, stanovnici istočne Europe imaju povećan genetski rizik za Alzheimerovu bolest i dijabetes tipa 2, dok se tolerancija na laktozu, sposobnost varenja šećera u mlijeku i drugim mliječnim proizvodima, pojavila u Europi prije otprilike 6.000 godina.
Ovi nalazi imaju implikacije za istraživanje i liječenje MS. Možemo vidjeti MS kao rezultat imunog sustava koji je efikasno evoluirao da se nosi sa nizom infekcija u ljudskoj prošlosti, ali koji sada postoji u veoma drugačijem okruženju. Ova razlika između prošlosti i modernog sanitarnog okruženja verovatno uzrokuje preaktivan imunološki sistem. To implicira da bi trebalo težiti ponovnom kalibriranju imunološkog sustava, a ne potiskivanju. S druge strane, povećana učestalost patogenih infekcija tokom bronzanog doba, zbog neposredne blizine ljudi i njihovih domaćih životinja, kao i zbog rastuće gustine populacije, rezultirala je raznim genetskim promjenama koje su dovele do povećanog rizika od razvoja autoimunih bolesti.
Ovo istraživanje zasigurno će pomoći u razumijevanju genetskih promjena te bi moglo doprinijeti razvoju novih terapija za liječenje MS i drugih autoimunih bolesti. Također, potiče nas na dublje promišljanje o evoluciji i utjecaju okoliša na genetske promjene te kako se možemo prilagoditi okolnostima u kojima živimo.
