Nina i Dragan Kobiljski, roditelji devojčice Eme, koja je ubijena u masakru u školi „Vladislav Ribnikar“, u dokumentarcu na dan godišnjice zločina kroz suze su opisali kobni dan u kojem su doživeli ostvarenje najgorih noćnih mora bilo kog roditelja. Kobiljski su se sećali kako su proveli prvi maj na placu i kako su razgovarali o svojoj deci. Nina je rekla kako je taj praznik doživela kao procvat svoje dece, te kako je Emu videla po prvi put isfeniranu i uzbuđenu kako ide u školu. Međutim, kobnog dana, nakon što je čula informacije o pucnjavi u školi, Nina je brzo otišla do škole tražeći Emu, ali je umesto nje srela Emine drugarice sa krvavim košuljama u kolima hitne pomoći. Nakon saznanja da je Emu izgubila, Nina je doživela šok i očaj, dok je Dragan, Emi otac, opisao kako mu se svet srušio nakon saznanja da je njegova ćerka poginula.

Dragan je ispričao kako je saznao za tragediju i kako se sve oko njega srušilo. Kada mu je supruga javila da je Ema poginula, Dragan je samo pao na zemlju pitajući se zašto se to dogodilo. Nina je dodala da je dečak ubica ostavio ranac pun municije pored Emine klupe i da je Ema jedina od svih učenika koja mu se suprotstavila. Emu su opisali kao čistu dušu, osjećajnu osobu koja je volela zaštititi najslabije, te koja je volela druženja na odmorima.

Nakon saznanja o Eminoj smrti, Nina je pozvala majku i supruga, govoreći im samo tri reči – Ema je poginula. Dragan je opisao kako se srušio i s koliko je očaja doživeo tu tragediju. Njih dvoje su se osvrnuli na to kako njihov život više nikada neće biti isti nakon što su izgubili voljenu ćerku.

Dokumentarac je pokazao i kako su se zajednica i škola suprotstavili ovom tragičnom događaju te kako su se svi pokušali nositi sa gubitkom. Emotionlani opis Emine majke NIne i oca Dragan na dan godišnjice tragedije u školi „Vladislav Ribnikar“ nisu samo njihova priča, već i priča o tuzi i borbi svih roditelja koji su izgubili svoje voljene u ovoj tragediji.

Ova priča podsjeća na važnost podrške, razumevanja i ljubavi u teškim vremenima, kao i na važnost prepoznavanja i suočavanja sa mentalnim problemima i nasiljem među mladima. Emotivna ispovest Nina i Dragana Kobiljski će zauvijek biti upamćena kao simbol tuge i borbe roditelja koji su izgubili svoje dete u masakru u školi. Njihova priča nam treba biti podsetnik koliko je važno voditi brigu o mentalnom zdravlju mladih i sprečavati nasilje koje može imati duboke i trajne posledice po sve uključene.

Ovaj teški događaj je potresao celu Srbiju i pokazao koliko je važno raditi na prevenciji nasilja i podržati one koji su pretrpeli takvu traumu. Nina i Dragan Kobiljski hrabro su podelili svoju priču sa svetom, nadajući se da će njihov glas dopreti do svih roditelja i zajednica, kako bi se sprečile slične tragedije u budućnosti. Njihova hrabrost i snaga u suočavanju sa gubitkom Emine su inspiracija za sve nas da se borimo za sigurno i poštovanje okruženje za našu decu.