Draglica, živopisno selo smješteno između Tornika i Murtenice, zadržalo je svoju autentičnost i šarm unatoč odlasku mnogih stanovnika u potragu za boljim poslovima u većim gradovima. Legenda kaže da je selo dobilo ime po vojnicima koji su dobili kraste u ratu i kojima su srdačni meštani pružili pomoć i utočište. Selo je nekada pripadalo opštini Čajetina, ali je prije šezdesetak godina pripojeno Novoj Varoši. Ranije je imalo svoju opštinu, poštu, veliku prodavnicu te je bilo među prvima uvođenju struje, vode i telefona.

Grujičić ističe da je Draglica selo u kojem vladaju mir i složnost među stanovnicima, a legenda o dobivanju imena prema dragim licima vjerojatno ima istinitu osnovu. Iako je nekad bilo više stanovnika, sadašnji žitelji se trude sačuvati tradiciju i ljepotu sela. Dobrodošlicu svakom putniku pružaju kao najrođenijem čovjeku.

U ataru sela smješteno je Tavničko jezero, nastalo prije tridesetak godina na dnu rudničke jame. Pristup vodi je otežan zbog strmih padina, a najveća dubina je oko 18 metara. Panoramski pogled s brda u Draglici pruža se na planine Durmitor i Ljubišnja, što pokazuje koliko ovo selo obiluje prirodnim ljepotama.

Draglica je nekada bila poznata po drvnoj industriji, a stariji stanovnici su zarađivali penziju izvlačeći drva s Brijača, najvećeg vrha Murtenice. Mlađi su, pak, radili u obližnjim fabrikama. Unatoč odlasku dosta ljudi u potrazi za poslom, sadašnji stanovnici se trude očuvati tradiciju i ljepotu sela te s ponosom pričaju o povijesti i legendama koje okružuju Draglicu.

U Draglici se njeguje tradicija gastarbajtera, jer su mnogi seljani odlazili u Njemačku, Austriju, Švajcarsku, Francusku, Švedsku i Kanadu, ali nisu zaboravili svoje korijene. Neki su se vratili i izgradili sebi kuću za odmor, a drugi svoj kamion ili bager dostavili u rodno mjesto kako bi pomogli meštanima. I dalje redovno pomažu lokalnoj zajednici, bilo kroz donacije, bilo kroz organizaciju humanitarnih akcija.

Grujičić napominje da Draglica čuva svoju tradiciju i običaje te da se u selu održavaju važni kulturni i vjerski događaji poput seoskih slave, te druženja i obeležavanja nacionalnih praznika. Selo se ponosi svojom crkvom i školom, koje su centri okupljanja i mjesto gdje se prenose tradicija i običaji s generacije na generaciju.

Draglica je selo koje je uspjelo zadržati svoj identitet i duh unatoč promjenama koje su se dogodile tijekom vremena. Stanovnici s ponosom njeguju tradiciju i običaje te se trude očuvati ljepotu i autentičnost svog malog mjesta. Posjetitelji koji prođu kroz Draglicu dočekuju se s otvorenim rukama i toplošću koja karakterizira ovo selo u srcu prirode. Prisustvo Tavničkog jezera i predivan pogled na okolne planine dodatno obogaćuju ljepotu sela, čineći ga idealnim mjestom za odmor i bijeg od gradske vreve.