Ukrštene reči predstavljaju jedan od najomiljenijih vidova mentalne rekreacije, a njihova popularnost ne jenjava. Osim što pružaju zabavu, ukrštenice su izuzetno korisne za razvoj logičkog razmišljanja, unapređenje vokabulara i podsticanje memorijskih sposobnosti. Iako često uzimamo njihovu prisutnost zdravo za gotovo, malo ljudi razmišlja o trudu i kreativnosti koja stoji iza svake ukrštenice.
Jedan od najistaknutijih enigmatičara u Srbiji, Milorad Živanić, prvi put je objavio ukrštenicu 1. marta 1967. godine, dok je još bio učenik gimnazije u Trebinju. Od tog trenutka, Živanić je kontinuirano radio na sastavljanju ukrštenica i postao je poznat po svom doprinosu ovom specifičnom obliku umetnosti. „Prvu sam objavio 1967. godine i od tada ne prestajem. Nema novina u nekadašnjoj Jugoslaviji u kojima nisam radio. Enigmatika zahteva neprestano učenje, čitanje i istraživanje. Autor mora da koristi rečnike, enciklopedije i druge izvore kako bi opisi bili tačni i jasni“, objašnjava Živanić.
Sastavljanje ukrštenica zahteva značajan napor i može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana, u zavisnosti od složenosti. Prvi korak u procesu je odabir polazne tačke – može to biti slika, ime poznate ličnosti ili aktuelna tema. „Urednici često zahtevaju tematske ukrštenice, koje se formiraju oko određenog pojma ili ličnosti. Kada radim slobodne ukrštene reči, tada imam više kreativne slobode. Sastavljanje zahteva promišljanje kako bi reči bile logično povezane, a istovremeno prilagođene rešavačima. Ne sme se dogoditi da se ukrštaju dve manje poznate reči, jer bi to otežalo rešavanje“, objašnjava Živanić.
U današnje vreme, mladima se čini da su kvizovi atraktivniji od enigmatike. Nekada su enigmate prikupljale ilustrovane časopise i leksikone kako bi nalazili pojmove za ukrštenice, dok danas internet nudi neograničene resurse. Ipak, ključno je i dalje imati opsežno znanje. „Mnogo se rešava ukrštenih reči. Ne kažu bez razloga da je enigmatika gimnastika uma. Ona pomaže da održimo mentalnu oštrinu i koncentraciju. Nažalost, sve je manje mladih koji se bave sastavljanjem ukrštenica. Nedostaje im interesovanje, ali i znanje. Ipak, raduje me što vidim mlade na kvizovima, jer su to pokazatelji znanja i informisanosti“, kaže Živanić.
Enigmatika nije samo izvor zabave, već i važan deo kulture i obrazovanja. Pomaže ljudima da razvijaju jezičke i logičke sposobnosti, što je od ključnog značaja u savremenom društvu. U vreme kada se sve više oslanjamo na tehnologiju, ukrštenice pružaju priliku za mentalnu stimulaciju i kreativno razmišljanje.
Živanić ističe da je enigmatika proces koji zahteva posvećenost i strpljenje. „Svaka ukrštenica je mali svet za sebe, gde se igraju reči i značenja. Autor mora biti pažljiv i promišljen, jer svaka greška može da utiče na celokupni doživljaj rešavača“, dodaje on. Njegov rad ne samo da inspiriše druge enigmatičare, već i podstiče ljubitelje ukrštenica da se više angažuju i razvijaju svoje veštine.
U zaključku, ukrštenice ostaju važan deo svakodnevice mnogih ljudi, nudeći ne samo zabavu, već i mogućnost za mentalni razvoj. Dok se svet brzo menja, a tehnološki napredak donosi nove oblike zabave, ukrštenice će uvek imati posebno mesto u srcima onih koji uživaju u igri reči i izazovima koje ona donosi. Milorad Živanić i njegovi vršnjaci nastavljaju da čuvaju ovu tradiciju, osiguravajući da enigmatika ostane živa i relevantna u savremenom društvu.