Zakon o procjeni utjecaja na okoliš jasno definira da studiju naručuje nositelj projekta i da on plaća, a nadležni organiziraju prezentaciju i javnu raspravu.

Projekt „Jadar“, nalazište u Srbiji bogato kritičnim mineralnim sirovinama, posebno litijem, u središtu je pažnje javnosti, čija su mišljenja podijeljena. S jedne strane razmatraju se potencijalne koristi, a ovaj se projekt naziva razvojnom prilikom Srbije, dok se s druge strane dio javnosti brine zbog zaštite okoliša.

Briga lokalne zajednice za okoliš i ekologiju, kada je riječ o takvim projektima, opravdana je i nije specifična samo za Srbiju. Međutim, dezinformacije koje kruže u javnosti sprečavaju da se rudarstvo sagleda objektivno.

Posljednjih tjedana se najviše govorilo o Projektu „Jadar“ u kontekstu Studije procjene utjecaja na okoliš. Navodilo se da se taj dokument mora sagledati kako bi se razmatrala budućnost projekta. Protivnici projekta „Jadar“ su o ovom dokumentu govorili negativno, navodeći da je kompanija financirala studiju i da zbog toga ona nije objektivna.

Kako bismo sagledali i razumjeli argumente obje strane, istražili smo detalje o studiji – kada se izrađuje, što dokument obuhvaća, tko je može izraditi i tko je financira. Zatim, kako teče proces odobrenja studije i na koji način je javnost uključena u njega.

Sve odgovore na ova pitanja pronašli smo u Zakonu o procjeni utjecaja na okoliš. On definira sve detalje u vezi s ovim dokumentom, uključujući i za koje projekte je potreban, tko ga financira i kako teče regulatorni proces.

U zakonu jasno piše da je nositelj projekta podnositelj zahtjeva za dobivanje dozvole ili odobrenja za izgradnju, kao i ostalih intervencija u prirodi i prirodnom okruženju. Riječju, to je onaj koji planira obavljati delatnost iz oblasti koja je predmet procjene utjecaja na okoliš.

Bez ovog dokumenta, nositelj projekta ne može pristupiti realizaciji, odnosno izgradnji i izvođenju projekta bez suglasnosti nadležnog organa na studiju o procjeni utjecaja.

Prema zakonu, Studiju o procjeni utjecaja može izraditi pravno lice i poduzetnik ako je upisan u odgovarajući registar za obavljanje delatnosti projektiranja, inženjeringa i izrade studija i analiza. Studiju izrađuje multidisciplinarni tim sastavljen od stručnjaka koji su kvalificirani za to.

Timovi nezavisnih stručnjaka, koje nositelj projekta angažira kako bi izradili procjenu utjecaja, koriste usvojene istraživačke i inženjerske tehnike da bi na celovit način utvrdili moguće rizike i predložili mjere za njihovo otklanjanje ili ublažavanje. Iako nositelj projekta snosi troškove izrade procjene utjecaja, kompanija koja razvija Studiju procjene utjecaja ne može utjecati na stručnjake koji je provode, niti na njene konačne zaključke.

Odgovor na pitanje tko financira studiju također smo pronašli u pomenutom zakonu, gdje se, između ostalog, navodi da troškove snosi nositelj projekta, a visinu troškova rada tehničke komisije utvrđuje ministar.

Kada se izradi finalna verzija studije, stavlja se na javni uvid, prezentira se i o njoj se raspravlja. Nakon što se izradi Studija procjene utjecaja na okoliš, organizuju se javni uvid i javna rasprava u kojoj se predstavljaju rezultati Studije procjene utjecaja projekata na okoliš kao i obrana Studije pred Tehničkom komisijom koju imenuje ministarstvo nadležno za poslove zaštite okoliša. Javni uvid i javna rasprava omogućava građanima i svim zainteresiranim stranama da iznesu svoja mišljenja i primjedbe. Nakon što se završi javna rasprava, nadležno ministarstvo donosi odluku o tome hoće li se projekt provesti, uz uvažavanje utjecaja na okoliš i predloženih mjera za smanjenje utjecaja.

Tokom detaljnog pregleda dostavljene Studije procjene utjecaja, tehnička komisija može utvrditi nedostatke koji zahtijevaju dopunu Studije. Ova dopuna se može tražiti i nakon što javnost i zainteresirane strane izraze svoje primjedbe. Dakle, da bi Studija bila odobrena, sve osnovane primjedbe javnosti moraju biti uvažene.

Studija o procjeni utjecaja sadrži:
1) podatke o nositelju projekta

2) opis lokacije na kojoj se planira izvođenje projekta

3) opis projekta

4) prikaz glavnih alternativa koje je nositelj projekta razmatrao

5) prikaz stanja okoliša na lokaciji i bližoj okolini (mikro i makro lokacija)

6) opis mogućih značajnih utjecaja projekta na okoliš

7) procjenu utjecaja na okoliš u slučaju nesreće

8) opis mjera predviđenih u cilju sprečavanja, smanjenja i, gdje je to moguće, otklanjanja svakog značajnijeg štetnog utjecaja na okoliš

9) program praćenja utjecaja na okoliš

10) netehnički kraći prikaz podataka navedenih u tačkama 2) do 9)

11) podaci o tehničkim nedostacima ili nepostojanju odgovarajućih stručnih znanja i vještina ili nemogućnosti da se pribave odgovarajući podaci