Novo suđenje Velemiru Simiću, osumnjičenom za teško ubojstvo Gorana Mijatovića, poznatijeg kao Mita Bežanija, i njegovog tjelesnog zaštitara Slavka Novkovića 2006. godine, dovelo je do osporavanja DNK vještačenja Biološkog fakulteta od strane stručnog savjetnika obrane Olivera Stojkovića. Suđenje se održalo u Višem sudu u Beogradu, a optužbe protiv Simića uključuju da je doveo automobil s protivpješačkom minom, koju je aktivirao Slaviša Bilinac, na Bežanijsku kosu i parkirao ga ispred Mijatovićeve zgrade pored njegovog džipa. Kada je Mijatović pristupio vozilu, došlo je do eksplozije koja je uzrokovala teške ozljede, od kojih su obojica preminuli u bolnici. Prema optužnici, Bilinac je daljinski aktivirao minu, a DNK vještačenje otkrilo je Simićeve tragove u manjoj količini na volanu, mjenjaču i ručici haube eksplozivnog automobila.

Međutim, stručni savjetnik Stojković osporava ove nalaze tvrdeći da Simić nije bio posljednji koji je dirao volan i mjenjač. On ističe da su tragovi drugih osoba ostavljeni nakon Simića te da je nemoguće sa sigurnošću utvrditi kada su ti tragovi nastali i kojim redoslijedom. Ističe i da su Simićevi tragovi oštećeni na takav način da nema njegovog potpunog gena, već genskih varijanti drugih osoba koje su manje oštećene. Na osnovu toga, pretpostavlja se da su drugi ljudi imali kontakt s volanom i mjenjačem nakon Simića.

Dušan Keckarević, koji je proveo DNK vještačenje, tvrdi da je nemoguće uspoređivati tragove Bilinca i Simića na temelju kvalitete i očuvanosti, jer su to nezavisni tragovi. Navodi i da kontaktni tragovi mogu biti oštećeni, ali da to ne ukazuje na njihovu starost. Također, ističe da se određivanje njihove starosti izlazi iz domene struke. Keckarević je dao primjer da kad imate stalnog i povremenog vozača automobila, nakon sedam dana ne može se detektirati trag privremenog vozača, dok trag stalnog vozača i dalje postoji te se većina tragova privremenog detektira istog ili sljedećeg dana.

Na kraju, branilac Simića, advokat Aleksandar Đurković, naveo je da su se i veštak i stručni savetnik složili da se na naučni način ne može utvrditi ko je posljednji upravljao automobilom. Sud je odbio njegov prijedlog da ustanova iz Novog Sada provede novo DNK vještačenje.

Ovo suđenje ponovno otvara pitanje važnosti i pouzdanosti DNK vještačenja u sudskim postupcima te ukazuje na potrebu za preciznijim standardima i metodologijom u ovom području forenzičke znanosti. Postojeće nedoumice i različiti stavovi stručnjaka ukazuju na potrebu za daljnjim istraživanjem i unapređenjem forenzičkih tehnika kako bi se osigurala pravda i ispravna presuda u sudskim postupcima poput ovog.