Mađarska je nedavno donela odluku da napusti Međunarodni krivični sud (ICC) zbog percepcije da je ovaj sud postao politički, a ne pravni organ. Premijer Viktor Orban je tokom zajedničke konferencije za novinare sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom u Budimpešti istakao da Mađarska, kao demokratska država koja poštuje vladavinu prava, ne može učestvovati u nečemu što smatra nepoštenim. Orban je naglasio da, prema njegovom mišljenju, ICC više nije nepristrasan sud zasnovan na pravilima.
Tokom svoje izjave, Orban je ukazao na to da su odluke ICC-a, posebno one koje se tiču Izraela, jasno pokazale sumnju u nepristrasnost suda. Ovaj stav dolazi u trenutku kada se mnoge zemlje i pojedinci preispituju ulogu i funkciju Međunarodnog krivičnog suda, koji je osnovan 2002. godine kako bi procesuirali zločine protiv čovečnosti, ratne zločine i genocid. U proteklim godinama, neki kritičari su izrazili zabrinutost da je ICC postao oružje za političke ciljeve, umesto da bude objektivni sud.
Mađarska je jedan od niza država koje su izrazile skeptičnost prema radu ICC-a. Prethodnih godina, sud je bio pod pritiskom zbog svojih odluka koje su se ticale različitih zemalja, uključujući i one iz Afrike, što je dovelo do napuštanja suda od strane nekoliko afričkih država. Orbanov stav o ICC-u odražava širi trend u kojem se nacionalne vlade sve više oslanjaju na suverene odluke, umesto da prihvataju međunarodne norme koje su postavljene od strane sudova poput ICC-a.
Odluka Mađarske dolazi u trenutku kada je međunarodna politika sve više polarizovana, a zemlje se suočavaju sa brojnim krizama koje zahtevaju hitne reakcije. U tom kontekstu, Orban je naglasio važnost očuvanja nacionalnog suvereniteta i odlučivanja u skladu sa interesima svoje zemlje. Njegova vlada je često kritikovana zbog svojih stavova prema imigraciji i ljudskim pravima, a napuštanje ICC-a može se posmatrati kao nastavak te politike.
Iako je Mađarska donela ovu odluku, ostaje pitanje kako će to uticati na njene međunarodne odnose, posebno sa zemljama koje su članice ICC-a. Mnoge zemlje, uključujući većinu članica Evropske unije, i dalje podržavaju rad suda i veruju u njegovu sposobnost da donosi pravedne presude. U tom smislu, Mađarska bi mogla da se suoči sa kritikama ili čak sankcijama zbog svog poteza.
Osim toga, odluka Mađarske može imati implikacije na druge zemlje u regionu, koje bi mogle slediti njen primer i odustati od saradnje sa ICC-om. Ova situacija bi mogla dodatno otežati već kompleksne međunarodne odnose i doprineti destabilizaciji u regionu.
U svakom slučaju, Orbanova izjava i odluka Mađarske predstavljaju značajan korak u pravcu redefinisanja odnosa između nacionalnih vlada i međunarodnih pravnih institucija. Ovaj potez može biti viđen kao izazov za međunarodni pravni sistem koji se oslanja na saradnju država u borbi protiv zločina i očuvanju ljudskih prava.
Dok se situacija razvija, važno je pratiti kako će drugi lideri i zemlje reagovati na ovu odluku Mađarske i kako će to uticati na buduće funkcije ICC-a. U svetlu sve većih tenzija u međunarodnoj politici, odluka Mađarske može biti samo početak šireg preispitivanja uloge međunarodnih pravnih institucija i njihovog uticaja na suverene države.
