Neobični satelitski snimci Sahare proširili su se internetom sredinom prošlog mjeseca, a zbog zelenila koje se na tim fotografijama vidjelo, brzo su uslijedili apokaliptični naslovi u medijima i brojne mračne prognoze klimatologa. Međutim, meteorolog Nedeljko Todorović ističe da u pitanju nije nikakvo kritično stanje, već su jednostavno biljke, koje su se prilagodile suvim uvjetima malo „oživjele“ nakon kiše u tom području.

„Biljni svijet se tamo prilagodio tim uvjetima. U nekim pustinjama, poput Atakame, nema kiše 10-20 godina, pa nakon prve kiše tamo niknu biljke“, kaže Todorović.

U suptropima su temperature, kako dodaje, znatno više nego u tropskim krajevima, a padavine su također znatno rjeđe u usporedbi s ekvatorijalnom zonom.

„Ljeti, kada su ovdje temperature od 35-40 stupnjeva, to nije tropska temperatura, već suptropska, a u tropima je ujednačena – maksimalna je od 27 do 32 stupnja“, ističe on.

On dodaje da u toj intertropskoj zoni nisu tipični cikloni i jaki vjetrovi koji utječu na vrijeme, već su uobičajeni lokalni pljuskovi koji se prema godišnjim dobima pomiču.

„U ljetnom periodu, u usporedbi s ekvatorom, oni se premjeste malo sjevernije“, objašnjava meteorolog, i dodaje da je sada normalno da se zona s kišom pomiče malo sjevernije, a ove godine se pomiče oko 5-10 stupnjeva više nego inače.

„Ta tropska zona s kišom i pljuskovima, uslovila je južne, periferne dijelove Sahare da dobiju nešto više kiše nego obično“, objašnjava sagovornik.

Kada se promatra raspodjela kiše u Saharskom i Podsaharskom dijelu, objašnjava, nešto više padavina dolazi s zapada s Atlantika, dok je u centru, blizu Egipta i Somalije, znatno suše.

Govoreći o tome kako su prethodne zime bile toplije, i kako se ljudi često prisjećaju da je „nekada bilo jačih snijegova“, Todorović je rekao:

„Ljudi se sjećaju samo nekih ekstrema, ne sjećaju se lijepe raspodjele. Kada su u pitanju zime, kod nas posebno snijeg ili visina snježnog pokrivača, Beograd ima dobar niz podataka od više od 130 godina. Kada se uzmu te godine s najvišim snježnim pokrivačem, vidi se da na svakih 10, a posebno na 10 do 12 godina, dogodi se jedna ekstremna pojava visokog snježnog pokrivača“, tvrdi meteorolog.

Između tih deset godina, kako dodaje, zime često budu blaže, toplije.

„Nije strogo po formuli, ali se nazire ta neka periodičnost“, podvlači on.

Meteorolog naglašava da se u Srbiji ne može očekivati zima od tri mjeseca, već obično budu „dva mjeseca topla a jedan hladan“.

„Na primjer, 2011. na 2012. godinu, prosinac i siječanj su bili topli, a onda je u veljači cijelog mjeseca naišao hladan zrak, i pao je snijeg u svim mjestima. U Beogradu ga je bilo rekordnih 53 centimetra, Sava i Dunav su se zaledili, a bio je i velik broj tzv. ledenih dana s temperaturom koja nije prelazila nula stupnjeva“, kazao je Todorović.

Ipak, kada su u pitanju meteorološka predviđanja za narednu zimu u Srbiji Todorović je naglasio da se davanje takvih dugoročnih sezonskih prognoza pokazalo kao nepraktično i netočno.

„To nije uvjerljivo, jer uvijek nešto može iznenaditi“, zaključio je.