Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Aging, moguće je predvidjeti razvoj demencije kod pojedinaca više od deset godina prije nego što se bolest dijagnosticira. Ovo je rezultat istraživanja britanskih i kineskih naučnika, a dio je šireg istraživanja koje ima za cilj otkrivanje pacijenata s povećanim rizikom od obolijevanja od demencije korištenjem jednostavnih testova krvi.
Studija je objavljena kao dio nastojanja da se unaprijede dijagnostičke mogućnosti i identificiraju pacijenti koji bi se mogli suočiti s demencijom. Ova nova metoda testiranja temelji se na razini određenih proteina u krvi, što omogućava predviđanje razvoja demencije čak deset godina prije nego što se bolest dijagnosticira.
„S obzirom na nalaze ove studije, izgleda vrlo vjerojatno da će se razviti testovi koji će omogućiti predviđanje rizika od razvoja demencije čak deset godina prije samog nastanka bolesti“, istaknula je Suzan Šindler, istraživačica Alzheimerove bolesti na Univerzitetu u Washingtonu u gradu St. Louisu u američkoj državi Missouri.
Ova nova metoda testiranja krvi može imati značajne posljedice u medicinskom svijetu, jer bi rana identifikacija osoba u većem riziku od razvoja demencije mogla omogućiti raniju intervenciju i bolje upravljanje ovom bolešću.
Alzheimerova bolest, najčešći oblik demencije, predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem širom svijeta, a sve veći broj ljudi suočava se s njom kako populacija stari. Zbog toga su istraživanja poput ovog od izuzetne važnosti jer mogu unaprijediti načine dijagnoze, prevencije i liječenja ove bolesti.
Trenutno, demencija utječe na više od 55 milijuna ljudi širom svijeta, a očekuje se da će se taj broj udvostručiti do 2030. godine. Uz to, udio osoba s demencijom vjerojatno će se povećati kako svjetska populacija stari. Zbog toga je važno razvijati nove metode dijagnostike i rane intervencije kako bi se smanjio teret ove bolesti na pojedince, obitelji i društvo u cjelini.
Ova najnovija studija ukazuje na važnost istraživanja u području neurodegenerativnih bolesti i mogućnosti otkrivanja ranih znakova demencije. Osim toga, takvi testovi krvi bi mogli promijeniti način dijagnostike demencije, omogućujući osobama u riziku da dobiju odgovarajuću njegu i terapiju te da se smanji utjecaj bolesti na njihov svakodnevni život.
Osim kliničkih implikacija, ova studija također naglašava važnost međunarodne suradnje u istraživanju demencije. Suradnja između britanskih i kineskih znanstvenika u ovom istraživanju pokazuje vrijednost globalnog pristupa u borbi protiv ovakvih bolesti koje imaju globalni utjecaj.
U konačnici, ova studija predstavlja važan korak naprijed u razumijevanju demencije i njezinim metodama liječenja. Predviđanje bolesti deset godina unaprijed pomoću testova krvi moglo bi promijeniti način na koji se pristupa dijagnostici, prevenciji i upravljanju demencijom.
U zaključku, nova istraživanja poput ove mogu imati značajan utjecaj na smanjenje tereta demencije na pojedince i društvo u cjelini, te se nadamo da će se slična istraživanja nastaviti i proširiti kako bi se stvorile nove mogućnosti za dijagnozu i liječenje demencije.
