Nova studija koju su sproveli stručnjaci otkrila je zabrinjavajuće nalaze o mogućem prenosu Alchajmerove bolesti među ljudima. Prema tim saznanjima, najmanje pet osoba razvilo je ovaj opasni poremećaj pamćenja kao posledicu tretmana hormonima koji su sada zabranjeni. Ovi pacijenti su bili deo grupe od 1.848 ljudi koji su kao deca primali hormone rasta, a koji su bili zaraženi toksičnim proteinima amiloid-beta, poznatim i kao prioni.
Smatra se da su prioni uzrokovali fatalnu i neizlečivu Creutzfeldt-Jakobovu bolest (CJB), koja je povezana s bolešću ludih krava. Ovi prioni su se nakupljali u mozgu i uzrokovali uništavanje neurona, što je dovelo do pojave demencije i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema kod pacijenata.
U periodu od 1958. do 1985. godine, deca u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama dobijala su hormonske tretmane radi stimulacije rasta, ali se kasnije saznalo da su ti serumi bili kontaminirani prionima. Ova tehnika tretmana je kasnije zabranjena, a lekari su umesto toga počeli koristiti sintetičke hormone. Međutim, stručnjaci su u novoj studiji otkrili kako i ovakve vrste tretmana nose rizik širenja Alchajmerove bolesti, jer se prioni mogu preneti i preživeti procese sterilizacije u bolnicama.
Profesor Don Kolind sa Univerziteta „College London“ izjavio je da su hitni koraci potrebni kako bi se sprečilo slučajno prenošenje ove opasne bolesti u budućnosti. On je istakao da je identifikovana i treća, vrlo retka forma Alchajmerove bolesti koja se može prenositi s jedne osobe na drugu. Ova forma bolesti je malo drugačija od uobičajenih oblika i veoma je retka, ali ipak je potrebno ozbiljno shvatiti opasnost koju ona nosi.
Stručnjaci su takođe istakli da i druge medicinske i hirurške procedure mogu nositi rizik širenja Alchajmerove bolesti, što je dodatni alarmantni podatak. Iako je rizična grupa pacijenata mala, prate se i istražuju njihovi mozgovi kako bi se blagovremeno reagiralo na bilo kakve probleme u ranoj fazi.
Ova nova studija nameće pitanje o značaju sigurnosti u medicini i praksi lečenja pacijenata. Nakon ovakvih otkrića, jasno je da postoji potreba za strožom regulacijom i praćenjem korišćenja medicinskih preparata kako bi se smanjila opasnost od prenošenja opasnih bolesti.
Uprkos ovim alarmantnim saznanjima, istraživači su skloni verovanju da su koraci ka sprečavanju širenja Alchajmerove bolesti mogući i da će se preduzeti odgovarajuće mere kako bi se zaštitili pacijenti od ovog opasnog poremećaja. Sve ovo ukazuje na to da je neophodno nastaviti istraživanja i praćenje pacijenata kako bi se bolje razumele rizike i posledice ovakvih tretmana u medicinskoj praksi.
Ovaj važan naučni rad otvara nova pitanja u medicinskoj zajednici i postavlja izazove u pogledu daljih istraživanja i lečenja ovog opasnog poremećaja. Ključno je da se pruži podrška istraživačima kako bi se razumela priroda ovakvih bolesti i razvile inovativne metode lečenja kako bi se zaštitili ljudi od mogućeg prenosa ovih opasnih bolesti. Ove značajne studije su korak u pravom smeru ka boljem razumevanju i prevenciji Alchajmerove bolesti, ali se isto tako ističe važnost daljeg istraživačkog rada kako bi se zaštitili ljudi od ovakvih ozbiljnih zdravstvenih problema.
