Žene i devojčice u Pojasu Gaze suočene su s velikim problemima zbog nedostatka osnovnih higijenskih proizvoda poput šampona i češljeva. Zagađena voda uzrokuje kožne i gljivične infekcije, kao i šugu među stanovnicima. Izraelska blokada enklave doprinosi širenju zaraznih bolesti, a nedostatak sapuna, šampona, menstrualnih proizvoda i sredstava za čišćenje čini situaciju još težom.
Lečenje takvih bolesti postalo je izuzetno teško zbog nedostatka medicinskih sredstava i visokih cena lekova. Lekarka Lobni al-Azaizi navodi da su najčešće bolesti koje viđa osipi na koži i druga kožna oboljenja koja su rezultat prenaseljenosti u kampovima, visokih temperatura i nedostatka higijene.
Al-Azaizi je s kolegama organizirala šatorsku bolnicu za lečenje dece u Pojasu Gaze, koja se brzo pretvorila u improvizovanu kliniku za pomoć celim porodicama. Međutim, nedostatak međunarodne pomoći dramatično je pogoršao situaciju. Nakon što je Izrael preuzeo kontrolu nad graničnim prelazom Rafa od Egipta, isporuke humanitarne pomoći su znatno smanjene, što je rezultiralo još većom krizom za 2,3 miliona stanovnika enklave.
Cena osnovnih medicinskih potrepština poput masti za opekotine je porasla na 53 dolara po tubi, što je učinilo njihov pristup veoma ograničenim za većinu stanovnika Gaze. Izrael negira da vrši blokadu enklave i optužuje UN za humanitarnu krizu u Pojasu Gaze.
Situacija u Pojasu Gaze je alarmantna i zahteva hitnu međunarodnu reakciju kako bi se obezbedila adekvatna pomoć stanovnicima. Nedostatak osnovnih higijenskih proizvoda i lekova, zajedno s zagađenom vodom i prenaseljenim uslovima, stvara pogodno tlo za širenje zaraznih bolesti među ranjivim stanovništvom.
Potrebno je hitno delovanje kako bi se stanovnicima Pojasa Gaze obezbedile adekvatne medicinske usluge, higijenski proizvodi i voda kako bi se sprečilo daljnje širenje bolesti i olakšao njihov svakodnevni život. Međunarodna zajednica mora prepoznati tešku situaciju u Pojasu Gaze i pružiti neophodnu pomoć kako bi se spasili životi i ublažili patnje stanovnika enklave.