Zoran Pašalić, Zaštitnik građana, najavio je da će pokrenuti postupak ocene ustavnosti odredbi Zakona o rodnoj ravnopravnosti koje se odnose na upotrebu rodno senzitivnog jezika. On je to istakao povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika 21. februara. Obrazovanje, informisanje i negovanje kulture na maternjem jeziku su ne samo poštovanje osnovnog ljudskog prava, već i osnovna stavka u čuvanju i očuvanju nacionalnog identiteta pojedinca i cele zajednice.

Bez obzira na to da li ste pripadnik većinskog naroda ili nacionalne manjine, treba da imate pravo da koristite svoj maternji jezik u javnim prilikama, da se obrazujete i informišete, kao i da stvarate i negujete kulturu na svom jeziku. Tako je istaknuto u saopštenju Zaštitnika građana. U Srbiji su, pored srpskog jezika, u službenoj upotrebi 12 jezika nacionalnih manjina u 42 lokalnih samouprava, a 60.000 dece pohađa nastavu na manjinskim jezicima na svim nivoima.

Srbija ima zakonske normative u oblasti zaštite maternjeg jezika i pisma koji su iznad evropskog standarda. Kontinuirana saradnja sa nacionalnim savetima nacionalnih manjina u Srbiji je važna za unapređenje postojećih prava, kao i za iznalaženje modela nastave za poboljšanje nivoa znanja srpskog jezika dece pripadnika nacionalnih manjina.

Prema podacima iz 2020. godine, Srpski jezik se govori kao maternji i na drugim nivoima koristi kao communications instrument od strane većine ljudi u Srbiji, uključujući i nacionalne manjine. Ukupno, oko 92,1% stanovništva u Srbiji koristi srpski kao svoj maternji jezik. Jezici nacionalnih manjina koje naš zakon priznaje i štiti u javnoj upotrebi su: albanski, bosanski, bugarski, mađarski, hrvatski, rumunski, rusinski, slovački, slovenački, ukrajinski, vlaški i crnogorski jezik.

Ukoliko govorimo o upotrebi maternjeg jezika, u Srbiji je obavezno korišćenje srpskog jezika u službenoj upotrebi, ali osim toga, nacionalnim manjinama se omogućava upotreba svog maternjeg jezika kada je to potrebno. Zakoni i pravila u Srbiji štite pravo svakog građanina da koristi svoj maternji jezik i pismo u privatnom i javnom životu, kako u međusobnoj komunikaciji, tako i u kontaktu s državom.

Srbija shvata značaj očuvanja i održavanja maternjeg jezika, i stalno radi na unapređenju njegove zaštite i promovisanju. Očuvanje i unapređivanje kulturne raznolikosti, zajedno s jednakošću i slobodom kulturalnog izražavanja, su glavni stubovi društvenog razvoja. Na taj način, Srbija osigurava višejezično obrazovanje i medijsko informiranje, kao i rad na razvoju kulturnih programa i obrazaca. U svom ustavu, Srbija garantira pravo nacionalnim manjinama da razviju sopstveni kulturni identitet, uključujući razvoj obrazovanja i medija na sopstvenom jeziku.

U Srbiji se poštuju i religijska prava, tako da nacionalne manjine mogu da obavljaju verske obrede na svom materinjem jeziku. Država pomaže očuvanju kulturnog i verskog identiteta nacionalnih manjina kroz podršku verskim i kulturnim zajednicama u oblasti obrazovanja, obuke i pružanja informacija. Time se Srbija predstavlja kao zemlja koja neguje i ceni svoju kulturnu, jezičnu i versku raznolikost, uz poštovanje ljudskih prava svih njenih građana. Na kraju, stav Srbije je jasan – očuvanje i briga o jeziku i kulturi svih manjina su važna i bitna za unapređenje integracije i kohezije društva.