Glumac Gojko Šantić preminuo je u 78. godini u Beogradu, saopštilo je večeras Jugoslovensko dramsko pozorište čiji je član bio od 1968. do 2011. Šantić je bio dobitnik brojnih nagrada među kojima su Oktobarska nagrada, Vukova nagrada i četiri Godišnje nagrade Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Datum i mjesto sahrane bit će naknadno objavljeni.
Gojko Šantić je rođen u Beogradu, gdje je diplomirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju 1967. u klasi Mate Miloševića. Naredne godine postao je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Pripadao je takozvanoj generaciji Bojanovih beba, zajedno sa glumcima koji su primljeni tih godina: Milan Gutović, Tanasije Uzunović, Josif Tatić, Ivan Bekjarev, Branko Cvejić, Svetlana Bojković, Đurđija Cvetić, Slobodan Đurić, Dušan Đurić, Vojislav Brajović, Mirjana Vukojčić, Cvijeta Mesić. U matičnoj kući ostvario je više od trideset uloga među kojima se izdvajaju one u predstavama Koriolan (Koriolan, 1970), Otelo (Otelo, 1977), Ja, Rade Tomov (Njegoš, 1979), Tri sestre (Prozorov, 1981), Zli dusi (Nikolaj Stavrogin, 1984), Seobe (Vuk Isakovič, 1986), Valjevska bolnica (Apis, 1989), Vesele žene Vinzorske (Falstaf, 1993), Putujuće pozorište Šopalović (Drobac, 1985) za koju je dobio Oktobarsku nagradu grada Beograda. Poslednja uloga odigrana u JDP bila je Gajev u Čehovljevom Višnjiku 2000. godine za koju je nagrađen Statuetom „Milivoje Živanović“ na Glumačkim svečanostima u Požarevcu 2000. godine. Gostovao je i na drugim pozorišnim scenama – Beogradskog dramskog pozorišta, Ateljea 212, Crnogorskog narodnog pozorišta, Narodnog pozorišta u Beogradu, Narodnog pozorišta u Nišu.
Igrao je na filmu i televiziji. Najznačajniju filmsku ulogu, Doroteja, ostvario je u istoimenom filmu iz 1981. godine.
Na vijest o njegovoj smrti mnogi su se javili izražavajući svoje saučešće porodici i prijateljima. „Njegova smrt je nenadoknadiv gubitak za Jugoslovensko dramsko pozorište. Bio je nevjerovatan glumac i istinska legenda. Svojim talentom, entuzijazmom i posvećenošću obogatio je našu pozorišnu scenu. Njegova uloga će zauvijek ostati urezana u naša srca“, izjavio je direktor JDP-a.
Mnogi su se sjetili njegovih legendarnih izvedbi, emotivnih nastupa i njegove doprinosa pozorištu i filmu. „Gojko Šantić je bio ne samo izvanredan glumac, nego i divna osoba. Bio je uvijek tu za sve nas, mlade kolege, sa savjetima, podrškom i osmijehom. Naučio nas je mnogo toga i inspirisao nas svojom strašću prema glumi. Nedostajat će nam“, izjavila je kolegica iz pozorišta.
Obitelj i prijatelji su izrazili duboku tugu te su zamolili za privatnost u ovim teškim trenucima. „Gojko je bio divan otac, suprug, prijatelj i član zajednice. Njegova nasljednost će živjeti kroz njegovo umjetničko djelo, a mi ćemo ga zauvijek nositi u našim srcima. Neka mu je laka zemlja“, izjavila je obitelj.
Datum i mjesto sahrane bit će naknadno objavljeni. Mnogi su već izrazili želju da odaju počast ovom velikanu umjetničke scene i oproste se od njega jednim poslednjim pozdravom.
Gojko Šantić će ostati zapamćen kao jedan od najznačajnijih glumaca svoje generacije, čovjek koji je svojom strašću, talentom i posvećenošću obogatio jugoslovensku umjetnost. Njegova smrt je veliki gubitak za pozorište, film i sve one koji su imali priliku poznavati ga i raditi s njim. Njegova legenda će nastaviti živjeti kroz njegovo nevjerojatno umjetničko nasljeđe koje je ostavio za sobom.