Jedna Beograđanka, Katarina, bila je prisiljena dugo čekati na dijagnozu „produženog kovida“, jer u Srbiji ne postoji sistemska pomoć i podrška za pacijente s ovim problemom. Katarina je završila fakultet i počela raditi prije četiri godine, kada se i zarazila koronavirusom, te preležala. Međutim, i nakon toga je nastavila osjećati simptome koronavirusa. Noću nije mogla spavati od bolova, a onda bi preko dana spavala 48 sati. Pomoć je tražila u različitim zdravstvenim ustanovama, uključujući centar za produženi kovid, ali je nailazila samo na nerazumijevanje.
Jedna doktorka je aludirala na to da su njeni problemi možda hormonski i da su uzrokovani vremenom provedenim s dečkom. Zbog čestih odsustvovanja, ali bez dijagnoze, Katarina je izgubila posao. Porodica ju je poduprla, ali okolina je sumnjala u njene probleme. Nakon višemjesečne potrage, dobila je dijagnozu na Institutu „Dedinje“ u Beogradu. Ispostavilo se da boluje od sindroma hroničnog umora koji je posljedica koronavirusa. Sada živi s terapijom koju je propisala njena doktorica.
Prema procjenama EU, oko 30% pacijenata nakon preležanog koronavirusa pati od sindroma hroničnog umora. Katarina je jedna od njih. Neurolog Ranko Raičević objašnjava da se pacijenti s ovim sindromom osjećaju bez energije, bez obzira na fizičke i psihičke aktivnosti. U svijetu se ovom problemu posvećuje posebna pažnja, a tretira se uglavnom u neurološkim ustanovama tercijarne zdravstvene zaštite. Specijalizirani centri za lečenje produženog kovida u Srbiji nisu pokazali efikasnost, pa su pacijenti prepušteni sami sebi. Katarina je pronašla podršku u grupama na društvenim mrežama, gdje je i krenula u potragu za dijagnozom.
Jedna od 65 miliona ljudi koji žive s posljedicama koronavirusa, Katarina je svoju priču podijelila kako bi skrenula pozornost na probleme s kojima se suočavaju pacijenti s produženim kovidom u Srbiji. Njeno iskustvo ukazuje na potrebu za sistemskim pristupom i podrškom za sve pacijente s ovim problemom, kako bi se ozbiljno pristupilo njihovim zdravstvenim potrebama. Ova priča pokazuje važnost posebne pažnje i obzira prema pacijentima s produženim kovidom u Srbiji.
