Miroslav Radosavljević, otac tragično preminulog Đorđa, dijeli svoju priču s Blicom
Đorđe je poginuo nakon što ga je udario lokalni sveštenik
Pravda se još uvijek čini daleko za oca koji tvrdi da je sveštenik na slobodi, dok je njegov sin mrtav
Očajni otac kaže da će se boriti za pravdu za svog sina do kraja svog života
Uzaludna je očajavajuća ispovijest Miroslava Radosavljevića iz Donje Ljuboviđe, koji i dalje traga za pravdom za smrt svog sina Đorđa, koji je poginuo nakon što ga je udario sveštenik u januaru prošle godine. U izjavi za „Blic“, otac neutešno dijeli svoje bolne detalje o tragediji koju još uvijek ne može prihvatiti.

„Gigubo sam sve što sam imao, srce mi je slomljeno. Sveštenik mi je ubio sina jedinca kada se vraćao iz škole, a nakon toga pušten je na slobodu. To je bol koja se ne može opisati riječima. Mi ne želimo da se sudimo sa crkvom, niti sveštenikom, već sa čovekom koji je ubio mog sina. Čoveka koji se krio iza crne mantije svaki put kad smo pokušavali da pronađemo pravdu.“ – istakao je Radosavljević.

Đorđe je izgubio život na mjestu nesreće, a u novembru prošle godine, Loznički osnovni sud je odbacio optužnicu protiv sveštenika S. J. Miroslav doživljava nepodnošljivu patnju, suočen sa gubitkom voljenog sina, dok pravda izmiče iz njegovih ruku.

Već godinu dana otac nastradalog dečaka nije u stanju da prihvati ovakvu odluku suda. On izjavljuje da je spreman prodati sve što ima, samo da bi pravda konačno bila zadovoljena. Kako kaže, izgubili su dete zbog tuđe krivice, a niko nije odgovoran.

„Sve je namešteno, otac tog čoveka, takođe sveštenik, ima ogromnu moć. Čekali smo pravdu 18 dugih meseci, a onda smo dočekali oslobađajuću presudu. Naš jedini sin se neće nikada vratiti, a ubica slobodno šeta među nama. Kako da odem na grob svom sinu i izgovorim te reči?“ – tvrdi neutešan otac.

Miroslav kaže i da kada je stigao na lice mesta, nije bio obustavljen saobraćaj, te da je njegov sin stradao na licu mesta. Prema njegovim rečima, kobnog dana Đorđe se vraćao iz škole kada ga je udario lokalni sveštenik.

„Čuo sam se sa sinom kada je završio školu, rekao mi je da je na stanici i da kreće ka kući. Pola sata nakon toga, zvoni mi telefon i čujem najgore vesti koje mi i dan danas odzvanjaju u glavi: „Bucko, tvog sina je udario auto.“ Supruga i ja smo bosonogi istrčali na lice mesta, želeći da vidimo šta se dešava sa našim detetom,“ – navodi neutešni otac.

Uložena je žalba na presudu, ali još uvijek nije predata. – Stalno neki izgovori, odlaganja. Nema pravde! Boriću se za svog sina do kraja života. Ubica mog deteta nije kažnjen, nijedna sankcija.. Čovek vozi kola, šta više da vam kažem?“ – zaključuje neutešan otac.

Očajni otac tvrdi da sveštenik i njegova porodica imaju ogromnu moć, te da su čekali pravdu 18 dugih mjeseci, ali da je dočekali oslobađajuću presudu. Dokazuje to činjenicom da na lice mjesta nije bilo obustavljen saobraćaj, te da je njegov sin stradao na licu mjesta. Gubitak voljenog sina i očaj zbog nedostatka pravde i odgovornosti dominira njegovim riječima i dijeljenjem tragične priče, dok se i dalje bori za pravdu.