Branimir Kojić, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice, tvrdi da su među 8.372 imena poginulih srebreničkih Bošnjaka na memorijalnom zidu u Potočarima imena ljudi koji su zapravo živi. Jedan od primjera je Jusuf Smajlović, čije se ime nalazi na spomeniku, ali on zapravo radi kao vozač načelnika opštine nakon uspostavljanja dvoetničke vlasti u Srebrenici.

Smajlović, čije je ime pogrešno uneseno među srebreničke žrtve, nakon što je otišao u penziju, sada živi nedaleko od najvećeg muslimanskog vojničkog groblja u Evropi u svom selu. Kojić tvrdi da svi relevantni istorijski podaci i dokazi ukazuju da nije bilo osam hiljada poginulih Bošnjaka u julu 1995. oko Srebrenice, koliko je navedeno na spomeniku u Potočarima. Postavljanje spomenika je prvi put, pa se godinama pokušava utvrditi tačan broj žrtava.

Prema Kojiću, cijela priča oko broja žrtava Srebrenice treba ponovno razmotriti i preispitati, kako bi se utvrdila istina o tragediji koja se dogodila. Svi relevantni podaci trebaju se uzeti u obzir kako bi se pravilno odala počast žrtvama i njihovim porodicama. Činjenice o pogibiji i nestanku ljudi ne smiju biti iskrivljene ili zanemarene, jer to može uzrokovati dodatnu bol i patnju za porodice koje traže pravdu.

Kako bi se poštovale žrtve srebreničkog genocida, važno je imati točne podatke o identitetu i broju poginulih i nestalih osoba. Svaka žrtva zaslužuje pravdu i priznanje za svoje stradanje, te je važno da se cijeli proces istraživanja i memorijalizacije sprovede pažljivo i pažljivo. Pogreške poput slučaja Jusuf Smajlovića pokazuju da postoje nedostaci u evidenciji i podacima te da je potrebno ponovno preispitati ovu problematici da bismo osigurali tačnost i dostojanstvo sećanja na srebreničke žrtve.

Srebrenica je mjesto posebnog značaja zbog tragičnih događaja koji su se odigrali tamo tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Srebrenički genocid jedan je od najmračnijih trenutaka u novijoj evropskoj istoriji i zaslužuje da se proučava i sjeća na pravi način. Nepravda prema žrtvama mora biti ispravljena, a istina mora biti otkrivena i prihvaćena bez obzira na političke ili ideološke pritiske.

Samo kroz poštovanje prava žrtava i otkrivanje istine možemo se nadati pomirenju i izgradnji bolje budućnosti za sve ljude na Balkanu. Srebrenica će ostati uspomena na patnje i stradanja, ali može postati i simbol nade i solidarnosti ako se naučimo iz grešaka prošlosti i posvetimo se izgradnji mira i pravde na temelju istine i ljudskih prava.

Kojićeva inicijativa da se istraži i utvrdi tačan broj žrtava Srebrenice je korak u pravom smjeru ka pravdi i pomirenju. Važno je da se cijela priča oko Srebrenice ispita temeljito i sa pažnjom, kako bi se žrtvama pružila pravda i dostojanstvo koje zaslužuju. Istina o Srebrenici treba biti poznata i prihvaćena kako bismo osigurali da se tragični događaji ne zaborave i da se ne ponove u budućnosti.

Također je važno da se prestanu politički pritisci i manipulacije oko pitanja srebreničke tragedije, te da se umjesto toga fokusiramo na istraživanje istine i pronalaženje pravednih rješenja za sve žrtve rata. Samo kroz poštovanje ljudskih prava, istine i pravde možemo izgraditi mir i pomiriti se sa prošlošću kako bismo osigurali bolju budućnost za sve nas.