Srpski član Predsedništva BiH, Željka Cvijanović, kritizirala je ministra vanjskih poslova u Vijeću ministara, Elmedina Konakovića, nazivajući ga jedinstvenim primjerom jednog dužnosnika u svijetu koji želi zadržati kolonijalni status za vlastitu državu umjesto većeg stupnja samostalnosti i suverenosti.

Konakovićevo pismo upućeno članicama Vijeća za provedbu mira, dužnosnicima SAD-a, EU-a, kao i zemljama članicama Unije s zahtjevom da zadrže OHR u BiH, Cvijanović je nazvala lažnim, istaknuvši da ne postoji niti jedna istinita rečenica u njemu.

„Od izlizanog trabunjanja o malignom ruskom utjecaju, do Konakovićevog evropejstva – sve je laž“, izjavila je Cvijanović za Srnu.

Ministar vanjskih poslova, Elmedin Konaković, tvrdi da BiH bez OHR-a postaje nefunkcionalna zemlja izložena štetnom ruskom utjecaju te je stoga tražio zadržavanje OHR-a u zemlji. Međutim, Cvijanović tvrdi da su takve tvrdnje netočne i da je Konakovićevo pismo u potpunosti kontradiktorno istini.

Ova kontroverzna izjava Cvijanovića dolazi u vrijeme kada su odnosi između političkih dužnosnika u BiH veoma napeti. Povijesti konflikata i sukoba u regiji, teško je postići konsenzus o pitanjima politike i vanjskih odnosa.

Kritike na račun Konakovićevog pisma stižu i iz drugih struktura vlasti u BiH, a nagađa se o mogućem razrešenju Konakovića s mjesta ministra vanjskih poslova ukoliko se nastavi s takvim izjavama.

U kontekstu međunarodnih odnosa, situacija u BiH je kompleksna i zahtjeva postizanje balansa između interesa različitih strana. Pitanje zadržavanja OHR-a u zemlji ima i svoje pozitivne i negativne strane, a odluka o tome mora biti donesena uzimajući u obzir sve faktore.

Dok se politički lideri u BiH svakodnevno suočavaju s izazovima i poteškoćama u ostvarivanju nacionalnih interesa, važno je naglasiti potrebu za suradnjom i kompromisom među strankama kako bi se osiguralo mirno i stabilno okruženje za sve građane.

Ukratko, izjava Željke Cvijanović o ministru Elmedinu Konakoviću otvara mnoga pitanja o političkoj situaciji u BiH i potrebi za daljnjim dijalogom i suradnjom među političkim strukturama. Važno je osigurati da se nacionalni interesi u zemlji zaštite na najbolji mogući način te da se političari usmjere prema ostvarenju zajedničkih ciljeva za dobrobit svih građana.